Došao jučer Tadić, a Mesić ga srdačno primio. Srbi se poveselili da će bez viznog režima na more i da smo sad opet svi super i svi su sretni i veseli. Kninjani se nisu imali čemu veseliti. Zapravo, jedina pozitivna stvar s tog sastanka je deklaracija, koju Vam ukratko prenosimo, a potpisala su je dvojica predsjednika:
Usvojena Deklaracija:
1. Vrijeme ratova za Republiku Hrvatsku i Republiku Srbiju definitivno je prošlo.
2. Moramo se hrabro suočiti s istinom o svemu što se događalo u vrijeme nedavnih ratova, u čemu posebnu ulogu ima puna suradnja s Haaškim sudom.
3. Za počinitelje ratnih zločina nema i ne može biti isprike.
4. Valja pojačati napore da bi se razjasnila sudbina svih nestalih u nedavnim ratovima.
5. Odnose ćemo graditi na načelima pune ravnopravnosti i uzajamne koristi.
6. Odnose sa svim susjednim zemljama razvijat ćemo u duhu dobrog susjedstva, pri čemu ćemo se odlučno oduprijeti svakom pokušaju posezanja za tuđim državnim teritorijem.
7. Dosljedno poštovanje ljudskih prava, kao i manjinskih prava, jedina je prihvatljiva opcija za daljnje građenje demokracije.
8. Bilateralna suradnja nije, niti smije biti uperena protiv bilo koje treće države.
9. Osobitu pozornost posvetit ćemo povratku svih izbjeglih koji to žele.
10. Naša je budućnost u ujedinjenoj Europi.
Naravno, bilo bi jako dobro da navedena deklaracija ne bude samo mrtvo slovo na papiru, a poznavajući povijest ovih prostora, za sumnju u to itekako ima osnove, jer ovo nipošto nije prva takva između dva naroda. Dovoljno je ovih dana samo obratiti pozornost srbijanskih reakcija na Kosovo, gdje se otvoreno izjašnjavaju da ga se neće odreći (kao što se 1991. nisu htjeli odreći Hrvatske, pa BiH) i koliko Srbi vole slaviti svoje poraze, ili ih primjerice uporno ne priznaju, umjesto da se pomire s njima, nešto nauče i krenu ka budućnosti…
Reakcije u Srbiji
Zacijelo ste se zapitali kako Srbi u Srbiji reagiraju na jučerašnji događaj? Zato smo se malo dali na istraživanje i zaustavili smo se na komentarima članka o sastanku Mesića i tadića u Kninu „čitatelja“ srpskog B-92.
Poslan im je i naš komentar s linkom na ŠDF, bez imalo vrijeđanja (neke dosadašnje komentare su objavili). Ovaj je bio ujedno i poziv da pročitaju što prosječan Šibenčanin misli o čovjeku koji se nije izravno ispričao, nego i danas relativizira krivnju za nametnuti rat. Naravno, ovaj put komentar i link na ŠDF nisu objavili. To zapravo i ne čudi, ako uzmemo u obzir situaciju u kojoj su najednom komentari na tom (dosad se činilo) nezavisnom mediju puni pozitivnih reakcija s hrvatske strane, pače poziva dobrodošlice, malte ne stavljanje velikog tepiha na Bajakovo s natpisom „Dobrodošli dragi gosti“ ili „Dobrodošli draga bratjo!“
Komentari navodnih poziva na pomirenje kao da izlaze iz usta nekog napaćenog naroda, a ne sudionika groznog ratnog stroja, proizašlog još iz Načertanija Ilije Garašanina tamo negdje davnog 19. stoljeća o prvom poznatom planu izgradnje Velike Srbije, koji se nije ugasio u glavama mnogih ni danas! Jer kad ne možemo zajedno, a ratom nismo dobili ništa, onda hajdemo zaboraviti rat i „ostaviti ga historičarima“, kako je jedan vrijedni komentator napisao.
Medijska manipulacija?
Prosto je licemjerno čitati navodnu dobrodošlicu jednog nicka "Dubrovčanin", koji poziva na zajedničku budućnost. Svatko, tko je bio i blizu Dubrovnika u to ratno doba zna da tako danas niti jedan Dubrovčanin ne zamišlja budućnost! Grad, na koji je znalo padati i nekoliko stotina granata na sat, a danas je potpuno obnovljen (ne njihovim novcem, naravno), a u njega dolazi najbogatija svjetska klijentela i gradi elitni rejting – sumnjamo da ima želju šurovati sa svojim krvnicima! Onda jedan kojeg prije odlaska za rodno Trebinje (grad iz kojeg su višecjevnim bacačima raketa redovito častili dubrovačku okolicu), Ličani, Zadrani, pa i ljudi iz šibenske Zagore veselo dočekuju kao rođenog brata, ne može se odlijepiti od prekrasne zemlje Hrvatske… Ispada u tim (duboko vjerujemo) namještenim odgovorima, da smo svi mi žrtve jedne sulude ideje (što je zapravo dijelom i točno), a uporno se izbjegava glavni dio priče; TKO PLAĆA RATNU ODŠTETU? TKO SE PONIZNO ISPRIČAVA ZA KRVAVA DIVLJANJA ČETNIKA PO HRVATSKOJ, ZA UBIJENE I NESTALE? Čak i Đukanović, koji se jednom fotografirao u uniformi sa svojim pijanim crnogorskim korpusom u Konavlima 1992., se višekratno javno ispričavao i povukao crtu, pa čak i isplatio simboličan iznos tzv. reparacija (za koje se doduše ne može kupiti ni stado ovaca), ali ipak dobra volja i priznavanje istine velik je korak ka pomirbi!
Zapravo, ovo je samo uzorak javnog mnijenja ili bolje reći tzv. javnog mnijenja u Srbiji, jer kako su u Miloševićevo vrijeme tamo mediji širili priču o jadnom i ugroženom srpskom življu u novoj Endehaziji ili Tuđmanovoj Hrvatskoj, tako i danas šire propagandu kolektivne krivnje, gdje u isti koš trpaju i ratne zvijeri i žrtve; krvave pokolje u Vukovaru, Ovčari, Škabrnji i konačno Srebrenici vrlo jednostavno i s puno nonšalancije izjednačujući s Olujom?
Baš na ovome mjestu, pronaći ćete eto, moguće i kakav istinit komentar. Jedan od njih se zbog naglaska na činjenicu da Hrvati ipak ne mrze Srbe, sviđa njihovoj uređivačkoj politici, pa Vam ga prenosimo u cjelosti: „Najiskrenije ,baš nam se većini fućka za posjet predsjednika Tadića koji ima obraza doći u grad Knin iz kojega su krenule prve balvanijade i kamenovanja vlakova orkestrirana iz Beograda pomoću „gostiju političara iz Srbije“. Predsjednik koji nema obraza ispričati se , ako nikome drugom ,tada barem pripadnicima srpske manjine u HR koji su morali napustiti svoje domove u Kninu zbog tada agresivne sulude politike „svih srba u jednoj državi“Izostanak isprike samo pokazuje koliko je slab položaj demokratskih i proeuropskih stranaka i birača u Srbiji. Nigdje u EU ne postoji radikalna stranka kao u Srbiji. Uostalom interese srpske manjine u HR odlično štite i obavljaju legalno izabrani političari srpske nacionalnosti koji participiraju u hrvatskoj vlasti. Svaki posjet i gost je dobrodošao,pogotovo ako ima dobre namjere . Povratnici se vraćaju ,oni koji žele. Koliko god netko mislio suprotno , Hrvati Srbe ne mrze , samo vas imamo na oku. Za svaki slučaj ,da opet ne poželite naše more.“ Lola-ZG
Ružna ili lijepa istina
Pametnome dosta. No naša djeca moraju znati što je zapravo bilo, da se ne dovedu ikada u zabludu da smo opet svi bratja, jer to nismo ili da nismo ratovali, jer nažalost jesmo! Prije uživanja u ljepotama Jadranskog mora, slavonskih polja i visoke Like, ratnu štetu treba naplatiti, a za zločine se javno i ponizno ispričati!
Gospodine Tadiću, zločini su se događali u ime države čiji ste danas predstavnik, pa Vas ne može izvući teorija o individualizaciji zločina, jer zločine individualizira sudstvo, a vlastodršci sankcioniraju takve ideje u svome idejnom projektu ili začetku! Vi se nikada niste javno ispričali za ideju Velike Srbije, zbog koje danas postoji umjetna tvorevina Republika Srpska u BiH, a da nije bilo Oluje, postojala bi najvjerojatnije i tzv. Republika Srpska Krajina, u čiji glavni grad ste jučer, zaobilazeći dogovorene rute prolaska kroz grad, uz velike mjere osiguranja i došli! Imali ste muda i hrabrosti, gospodine Tadiću, usporediti takvu Oluju sa Srebrenicom? Imali ste muda i hrabrosti jučer doći upravo u naš Knin? Pitamo se, zašto ne Vukovar…
Šibenski Demokratski Forum
Post je objavljen 28.06.2006. u 23:02 sati.