Marketing
BOTVINNIK NIJE IMAO DOSTOJNOG RIVALA
Za Bortvinnika se ističe da je izvanredan poznavatelj otvaranja, da se isto tako dobro snalazi u napadu kao i u obrani, kako u kompliciranim kombinatornim zapletima, tako i u izjednačenim jednostavnim pozicijama. Kad nastupi kritičan položaj u partiji koji traži čelične nerve i najveću koncetraciju Botvinnnik pokazuje što zna i umije. Postojalo je uvjerenje da će Botvinnik dugo vladati šahovskom scenom i ovaj match je potvrdio da sada u svijetu nije za njega bilo dostojnog partnera, jer je Keresa svladao 4:1, Euwea i Reshevskog 3,5:1,5, a Smyslova 3:2. Meč turnir je svečano završen u velebnoj sali Doma Saveza 18. svibnja 1948. navečer. Na lijepo ukrašenoj pozornici zauzeli su mjesta sudionici turnira, članovi sudskog kolegija na čelu s vrhovnim sucem dr Milanom Vidmarom i predsjednikom Međunarodne šahovske federacije dr Aleksandrom Ribom. Govoreći o sebi, sada već u ulozi svjetskog prvaka, Botvinnik je rekao: «Moji me rezultati zadovoljavaju, iako sam u praksi imao turnire na kojima sam bolje igrao. Od odigranih partija kao najzanimljivije i od velikog teorijskog značenja smatram onu iz prvog kruga s Euweom, kao i onu iz trećeg kruga sa Smyslovom...»
Mihail Botvinnik se do kraja života, živo sjećao tog dalekog meča koji ga je promovirao u svjetskog prvaka, rado se vraćao tim uspomenama:»Moj prvi meč za titulu bio je u stvari meč-turnir. Sjećam se mog smještaja u Nizozemskoj. Po dolasku u ovu sjevernu zemlju organizatori su nas htjeli sve smjestiti u hotel «Kurhaus» na obali mora u Scheveningenu. Ja sam odbio, zahtjevajući smještaj u gradu i da najviše 20 minuta budemo udaljeni od hotela do dvorane za igru. Bože, kakav je kaos nastao. Čak se i naš veleposlanik Valkov umješao. Ja nisam želio popustiti i na kraju su me uz pomoć veleposlanika smijestili u hotel «Tve Steden». Sa mnom su doputovale moja supruga i kćer kao i moji sekundanti Flor i Ragozin...» Inače, prije turnira , još u Moskvi cijela sovjetska ekspedicija imala je sastanak, gdje je Botvinnik predlagao da se odbije svaki smještaj u Scheveningenu, jer je smatrao da je za njega neophodno da 15-20 minuta prije svake partije obvezno mora prošetati, jer mu nikako ne prija vožnja automobilom. Pa ipak, čujmo Botvinnikovo mišljenje: «Ali na mene nitko nije obraćao pažnju. Vidio sam da su rezonirali ovako, ako to Botvinniku smeta, onda mu ne treba dozvoliti.
Kad smo imali sastanak u kabinetu predsjednika Federacije ja sam Smyslovu i Keresu predložio da za pločom budemo suparnici ali da se za ostale stvari dogovaramo i surađujemo. «Za tu stvar pružam vam ruku». Pružena ruka ostala je visjeti u zraku. Tada mi je sve bilo jasno i zato sam se zalagao i borio sam za sebe. Još jedna stvar je karakteristična za naše odnose. Kad je Fine odustao, FIDE je odlučila da se umjesto četiri igraju pet krugova. Jedino bi prvi bio slobodan. Kad sam dobio i proučio raspored, vidio sam da će zbog nedjelje i praznika (kraljev rođendan) jedan od sudionika bit šest dana slobodan prije posljednjeg kola. Takav režim igre sadrži obvezno i velik postotak slučajnosti. Tražio sam da se dogovorimo i zajedno istupimo protiv. Rekao sam doslovno: «Jedan će sjediti šest dana, uspavat će se i sedmog dana će izgubiti partiju». »To može biti Reshevsky ili Euwe.» - primjetio je Keres. Bez obzira na to mi moramo stvoriti uvjete koji će za sve biti ravnopravni, a nek' pobjedi najbolji. Nitko nije htio ozbiljnije o tome diskutirati. Naravski ceh je platio Keres. On je odlično započeo turnir, ali se kasnije obistinila moja prognoza. On je šetao gradom šest dana, sa mnom je iigrao sedmog i izgubio. Sjećam se da je dugo sjedio i razmišljao o propaloj poziciji. Kad je ostalo još 30 sekundi do pada zastavice on je lijeno uzeo formular potpisao ga nonšalantno i bez riječi nestao iz dvorane. Sutradan su sve nizozemske novine pisale o novom načinu predaje.»
Pri dolasku u Moskvu ističe Botvinnik, bilo je peripetija s Euweom koji je imao problema s analizom. Metodični doktor je sve zapisivao u zadaćnice, a carinik se plašio da to nisu neki šifrirani dokumenti. Ukoliko bi Euwe predao svoje zadaćnice rodila bi se sumnja da smo mi sovjetski velemajstori došli do varijanti koje je doktor razradio. Botvinnik ističe da su ga pred nastavak matcha u Moskvi zvali u Centralni komitet gdje je obavio razgovor sa Ždanovim.
Andrej Ždanov
Između ostalog bio je upitan da li može Reshevsky biti prvi? Botvinnik ih je ubjedio na kraju da su šanse Keresa kao i njegove veće i da će jedan od njih dvojice pobjediti. «Onda vam želimo sve najbolje» - rekao je Ždanov.
«Ja sam pred posljednji peti ciklus imao skoro obezbijeđeno prvo mjesto – prisjeća se svega Botvinnik. Trebao mi je samo jedan remi, pa da obezbijedim titulu prvaka. Igrao sam protiv Euwea. Pozicija je bila remi, ali ja sam znao da Euweovi nervi neće izdržati napornu borbu. On je naravno pogrješio i u sali su se čule ovacije. Nije to samo bio moj uspjeh već čitave jedne plejade. Kao što se zna od 1946. do 1948. nije bilo prvaka, jer je u Lisabonu 1946. umro tadašnji svjetski prvak Aljehin. Istakao bih još jednu stvar, koja mi se dogodila u ovom meču. Smyslovu sam ponudio remi bez igre, on je odgovorio vrlo određeno: «Pristajem ako obećate da će te s Reshevskim igrati na pobjedu...
Keres na novčanici
» I Keres je odbio ponudu remija bez igre i pobjedio me. Ministar športa Romanov uputio mi je telegram da najmanje 15 godina nosim titulu svjetskog prvaka. Za kraj, istakao bih ovo da je smrt Keresa za poslijeratni šah najveći gubitak, naravno poslije Aljehinove smrti...»
Post je objavljen 28.06.2006. u 17:20 sati.