Marketing
Bota bivak i kako nam je bilo...
Uf, nisam dugo pisala neke postove o tome kako nam je bilo... I opet isto, ne znam kako bi počela...
Uglavnom, nakon svih mogućih i nemogućih komplikacija oko tog našeg zajedničkog bivka, Botaši su nam konačno došli... U petak navečer, njih ravno 10 izašlo je iz vlaka u uniformama... A mi ni marame nismo imali... Sanja i ja smo skoro u zemlju propale... nemojte nam zamjeriti na tome, kad je vruće, meni jednostavno mozak ne radi... i to je to... Potrpali smo se u 3 auta (hvala ti Đole što si nam pripomogao, pusa... 
) i krenuli za Amforu (službeno Esperanto domo, ali mi je to tako glupav naziv, ne mogu ju tako zvati...) Večer je bila ležerna, pojelo se što je tko imao s puta i onda su se klinci bacili na Riziko i Cluedo... Noć je bila vruća, ne znam za druge, ali ja i nisam baš nešto spavala... Nije važno... Otkrile su se neke zanimljive stvari... (Mislave, ovo je samo za tebe smajlić.... 
) - kaže Sanja da sam grozna jer sam stavila ovaj smajlić... hihihi....
Ujuto ležerno ustajanje (za sve osim mene, ja sam se ustala prije svih i vozila doma (na drugi kraj grada) po maramu i japanke...) doručak i trkom na more... Sanja i ja smo vodile put i naravno da smo ga malo i produžile... Sanja imaš zabranu da govoriš dok hodamo, a pogotovo kad vodimo nekoga negdje... Uglavnom, nas dvije smo zadnje to skužile... mali neugodnjak ali dobro šta sada...
I tako stigli mi na Žurkovo, zaposjeli skoro pa prvu plažu i kupanjac... Ujutro je stvarno najbolje ići na more, nema toliko ljudi, a nije ni tako jako sunce... I kupali se, kupali, kupali 
dok nije upeklo sunce pa smo krenuli nazad na ručak u Amforu... I opet smo se zagubili... Ovaj put ne znam ni da li je netko vodio put, ali vjerovali ili moguće je izgubiti se u Šodićima... ne znam, ja sam samo gledala u pod jer mi je bilo malo loše od sunca i nemam pojma gdje su ostali gledali... ma dobro sada.. dešava se i najboljima... 
Nakon finog ručka, ljudi su jednostavno pali u komu... svi su valjda spavali, pokušavajući uhvatiti bar dašak nekog propuha ali uzalud... Ja sam bauljala po Amfori... koma... Kad je sunce malo palo opet na kupanje... Cijelo popodne sam razmišljala šta ćemo s tim kzp-om koji mi nikad nije bio jako drag... i nevjerovatno, ali dosjetila sam se da idemo u grad navečer... 
nevjerovatno je to što mi je išta palo na pamet, pošto sam bila braindead...
Nakon kupanja, večera i spremanje za izlazak... Na koji smo konačno ponjeli fotoaparat pa smo se malo i slikali... (nažalost nema NITI JEDNE slike sa kupanja... nitko se nije sjetio fotića...) Slike stavljam ovaj put na kraj, a ne u text...
Kad smo se vratili neki su išli spavati, a ostali su se zasjeli i pričali... Klinci na gornjem katu, a stariji na donjem.... Malo se i sviralo ali uglavnom ugodno čavrljalo... I tako, malo po malo svanula i zora u nedjelju... Nakon doručka opet na kupanjac, zadnji... Kupali smo se do zadnjeg trena, otuširali, poručali, pa onda mala siesta i vožnja na vlak... Ostavili smo ih na vlaku u 15:35.. takozvanom kaubojskom... Nije im bilo lako...
I da probam skratiti ovaj nakraju jaaako dugi post, nama koji smo bili je bilo odlično... Žao mi je samo što nije bilo više ljudi, pogotovo Primorjaša... Zapalili ste gadno, i niste neka fora... Može vam biti krivo...
A sada fotke... pogled s terase Amfore; cure se zabavljaju u sobi; slikavanje u gradu - kod kazališta; pa na Kontu; na Koblerovom trgu. Bili smo naravno i kod nas u odredskom stanu gdje su se Botaši najviše divili jednoj lijepoj slici...
Prebrzo je došlo zadnje slikanje i vlak... kaubojac...
Toliko o tome... I onda Bota, kad dolazimo kod vas... 
...i svoj odred voli... Koka
Post je objavljen 28.06.2006. u 14:48 sati.