Ovim postom otvaram ovaj blog, s ciljem raspravljanja o bitnim životnim pitanjima, ali i usmjeravanja razmišljanja nekih mlađih bloggera do čijeg mi je ispravnog sazrijevanja stalo. Krekky, ovdje mislim primarno na tebe i tvoje prijatelje bloggere!
Nemojte mi zamjeriti što ću tu i tamo zvučati patronizirajuće, ali ti je za očekivati, obzirom da sam od sviju vas u prosjeku stariji 10ak godina. Sasvim sigurno je da imam i nešto više iskustava od vas, koja će vam biti korisna.
Počet ćemo s nekim pitanjima iz religije.
Što je religija danas? Dosadna dogma za starce ili sustav vrijednosti koji bi sve, stari i mladi, trebali usvojiti?
Ti, si, Krekky, već sigurno u sebi odgovorila na ovo pitanje, odlučno izabravši prvi ponuđeni odgovor. Da li tebe slušanje MP3 glazbe dok oko tebe hrpa ljudi moli krunicu, čini lošijom vjernicom?
Ne, i reći ću ti zašto.
Tijekom vremena su se u religijama svijeta pomiješale poruke Boga s porukama ljudi. Većina vjernika sve te poruke sada smatra dogmama, ne shvaćajući besmisao mnogih stvari koje im bivaju servirane. Istinski vjernik mora biti u stanju razdvojiti poruke Boga od poruka ljudi, bez obzira na prigovore neprosvijećenih pripadnika te religije.
Nadalje, postoji mnogi ljudi koji stalno mole krunice i ližu oltare, a u životu su vrlo pokvareni. TO je licemjerno, a ne slušanje glazbe dok se drugi mole.
Vidite, vjera nije i ne smije biti "obiteljska stvar", nešto što se prenosi s koljena na koljeno. Vjera mora biti samostalno postignuće svakog pojedinca. Tek tada možemo govoriti o iskrenoj vjeri.
Kako to sve postići? To morate sami spoznati, i ta će vam spoznaja doći s vremenom, kako odrastate. Sada vam je to sve apstraktno, i normalno je da je tako.
Bitno je da ne forsirate pitanje svoje vjere, i nije bitno hoćete li iskreni vjernik postati sutra ili za 15 godina. U vjeri, naime, nije bitan "staž", nego iskrenost vjere. Onaj kojeg se u crkvu tjera, ne moli se Bogu – vaši roditelji tog moraju biti svjesni.
S tom mišlju, djeco, pođite u miru.
Post je objavljen 28.06.2006. u 13:59 sati.