Eto, ako ste se dovoljno ohladili nakon one iskonstruirane rasprave o anonimnosti (koja je bespredmetna: moje unaprijed proklamirano uredničko načelo bilo je da će se poštivati volja autora; nikakve generalizacije se nipošto nisu htjele naturati; svaka osobna dvojba mogla se riješiti u neposrednom dijalogu sa mnom - kao što ih se nekoliko i riješilo, odnosno, nakon uspješnog dogovora neki su autori potpisani na način koji sve zadovoljava, a "šira javnost", pa ni blogerska, nikad neće saznati koji su to slučajevi; i uopće nije trebalo dramiti oko svega toga), dakle, ako smo to apsolvirali, vrijeme je da malo ležernije i s više naklonosti (ha, sjećam se kako je u vrijeme raspisivanja natječaja bilo komentara da priče s bloga uopće ne treba "seliti" na papir!) pratimo sljedeće korake u nastanku knjige. Just for the record: javili su mi se svi autori (Arsenyev je bio zadnji).
No, ono što sam vam sada htio poručiti, je da sam, nakon duljeg razmišljanja o raznim mogućim kombinacijama, odlučio da naslov zbirke glasi jednostavno:
BLOG-PRIČE
Ne bih htio da se ova zbirka miješa s blogerskim on-line časopisom "Priče s blogerske strane weba" (koji je doduše nakon šest brojeva zastao, no nadam se da će ići i dalje?) (BTW, stranica B.O.R.G.-a ne radi, umjesto nje izbacuje se stranica http://www.eglasnik.com/, što je posrijedi?). Naslov je, čini mi se, dovoljno jasan i asocijativan, dovoljno kratak za uporabu u svakodnevnom govoru, dovoljno jezgrovit za medije, i dovoljno podatan za nastavke :-). Slažete li se?
Post je objavljen 28.06.2006. u 10:10 sati.