Mrzim taj osjećaj...Kada bi trebali biti sretni, a imate feeling da neš ne valja, ili obrnuto... Ma ni sam ne znam više...
I'm sitting here in my desolate room: no lights, no music.
Muzika mi dopire do ušiju, nježna agresivnost umirujućih vibracija... Nešto što ni ne razumijem i čudim se toj ljepoti...
Sve me boli, ne znam jel više fizički ili psihički, iscrpljen sam od ovog puta zvanog "svakodnevni život"...
Opis neopisivog, trag u ničemu, smrt radnog odijela... Osjećam se usporeno, blago, pun mržnje i boli, sretno, ugodno... San? Probudio sam se, nema ga više... Ne želim se ni trudit oko njega... Izgleda kao da nema smisla... Kao golim rukama ić srušit zgradu... Ja sam zgradu barem malo pomako...
Leptirov vrisak u magli, zaklonjen od sluha prozirnih očiju...
"Onaj tko ovdje uđe nek se kani svake nade"... Odlazak vojnika u rat sa znanjem da će poginut...
"tsumi to batsu" - "mitsu to tsuba" : "Zločin i kazna" - "Med i slina"
... znanje stoljetne knjige stoji u središtu karte s blagom...
Moje riječi počinju biti nerazumljive i meni, tako da bi bilo bolje da prestanem...
...
...
...
~Keep the faith!~
Post je objavljen 28.06.2006. u 00:08 sati.