Taj osjećaj...
-nešto riječima neopisivo, nešto tako snažno, nešto tako veliko, a opet nevidljivo...
-kako opisat onaj osjećaj kada samo želiš udahnuti zraka,samo da se pluća ispune,a jednostavno kao da nema mjesta...i opet tjera na suze(-ali suzdržiš se!)...
Taj osjećaj, kao da srce postaje kamen, kao da se smanjuje,kao da nestaje....
-kada te taj osjećaj samo tjera da razmišljaš o nedopuštenom,čak i u snovima...
....ponekad stvarno želim otići u prošlost, napraviti nešto i vratit se....bar u snovima uspijevam!
Je da niki neće kapit,ali to je drugačje nego izgleda...
Post je objavljen 27.06.2006. u 22:51 sati.