Marketing
Outstanding.
Danas sam u elemetnu. Osjecam se opet mlado. Lol.
Neka treba mi je rekla da djelujem (po svemu) kao da imam 13. 
Jeb...pardon, hebeno.
Ne bi ja nista rekla da nemam 18 za 2 mjeseca. 
Al ajde, dijete u meni je ocito preveliko i previse vidljivo. 
Kaj si mi oda isla slat poruke tukenzi jedna?!?! Planiras bit teta u vrticu pa ti treba praxa. Yeah, right.
Inace. Znam brojat do 100.
Tu negdje je broj uboda komaraca. Al sad imam neku fancy kremicu da ih tera od mene. Nadaleko. Da ih ne vidim. Ni da znam za njih. Ma koji komarci?!
I sad, prosjecan covjek bi rekao da me vrucina dotukla. That I've lost it. Mozda i jesam, imam svoje razloge. 
A najvise me fascinira cinjenica da je danas 27.6. A prije pola godine je bio 27.12. (prosle godine, jel) Da. Fascinira me kako je to brzo proslo. Jako. I sta se sve dogodilo. Jel. Da. Svasta. 
Puno toga. Da sazmem? Imam li 10 sati vremena? Ne. 
U tih pola godine(plus jos mjesec dana prije) sam uspjela biti sve. 
Izgubljeno djetesce s cikom u ruci i pivom u drugoj...imam cak i sliku. To je bilo za vrijeme Bozicnog sajma. Ah. Taj zadnji tjedan mi je bio svjetski. Neponovljiv. 
Tjedan iza toga jos ludji.
A tek svi oni poslije!!!
Ma da. Kako je to islo? Prvo je otpalo sve alkoholno...
pa teskom mukom sve stakleno...pa na jedvite jade nikotin...
samo da znate, ima poanta. Ne bi covjek rekao, kad ja pocnem srat, cini se da nema kraja, al...moram i ja van. A sad sam jela...tako da...mora biti kraj.
No da. Promijenih se...u biti...valjda jesam. Mislim da jesam. Prvenstveno zato sto imam nekog uz sebe. Nekog tko me trpi kad god sam nesnosna. Kad god zajebem (moram ostavit radi dramatike). Kad god napravim glupost kakva se tesko ponavlja. On i dalje stoji uz mene.
Vec puno. Meni je to puno. Jer...a, necu sad srat ispocetka.
I onda je nekako sve vrijedno truda. 
Pa cak i komarci.
Post je objavljen 27.06.2006. u 16:43 sati.