Nije na jucerasnjoj proslavi Dana Drzavnosti u hotelu "HaSharon" u Hercliji Pituah, na kojem je sa istocne, ulicne strane hrvatska trobojnica vijorila pod blagim titrajima vecernjeg povjetarca,
a sa zapadne, one otvorene, pogled zudio sirokome moru iz kojega su izlazili posljednji kupaci
zvijezda veceri bio ni nadahnuti Veleposlanik pozdravljajuci prisutne na tri jezika (Hrvatski, Hebrejski i Engleski),
niti njegova u prekrasnu narodnu nosnju odjevena supruga,
niti mlada umjetnica Tamara Jurkic Sviben ciju interpretaciju "Lijepe nase" i "Hatikve" smo sa neskrivenim odusevljenjem odslusali,
ni Zeev Bojm, ministar u Olmertovoj Vladi,
ni umirovljeni general Josi Peled,
ni cool Drako koji je vidjan samo u najljepsem drustvu i cije postove nikako ne propustajte,
a ni mladi franjevac Vlado, koji se je spustio s jeruzalemskih brda i na kratko zaboravio svoje isposnistvo, jer on DOBRO ZNA tko je glavna zvijezda, pa ga je pohrlio pozdraviti cim se je ovaj pojavio ...
Giovanni Rosso!
... a i mnogi drugi su htjeli fotku s njime!
Mladic koji je iz Splita dosao na jednu sezonu igrati u mali klub iz Ber Seve i ostao jedanaest godina. Osvojio srca ne samo navijaca svojom dobrom igrom i osvojenim prvenstvima i kupovima, nego se svojim prisnim, srdacnim ponasanjem priblizio svakom Izraelcu. Za svakoga tko mu se obrati on ima vremena, a svaki razgovor zavrsava pozivom na narednu utakmicu. Pravi suvremeni marketinski pristup sportu kakvog gledatelji vole, a i svaki bi ga trener rado imao u ekipi!
Giovanni Rosso!
Post je objavljen 27.06.2006. u 20:10 sati.