Marketing
Mir mir do Neba, Bratji i sestrama!
Na Balkanu, čini se, konačno sviću nova vremena i (kako bi nevini promatrač uočio), možda se naslućuju mirniji dani. No, tako bi svakako bilo da se prošlost može izbrisati i/ili zaboraviti. Tako bi bilo i da krivci priznaju krivnju, ali i poštuju žrtve te krivnje. Naravno, gotovo sve na ovome svijetu je uvjetovano ili uzročno-posljedično povezano. Isto je tako i s današnjim posjetom Borisa Tadića Kninu.
O čemu će Tadić razgovarati s predstavnicima lokalne vlasti i predstavnicima srpske nacionalne manjine, te pravoslavne crkve? Biti će tu zasigurno raznih "bratskih" tema, a najvažnija je ona o povratu imovine, te gradnji kuća za Srbe povratnike. Naravno, Republika Hrvatska je pravna država i to će im omogućiti, a tzv. povratnici (mnogi od njih po najnovijim verzijama "prisilno" obučeni u uniforme tzv. vojske SAO Krajine) i dalje će tu novostečenu imovinu prodavati - najčešće Hrvatima iz Bosne – te se time sasvim fino nastavlja politika etničkog čišćenja ovih prostora, no sada (kako su neki nazvali) sasvim mirnom i, rekli bismo, kapitalističkom reintegracijom. Tko može zamjeriti tim običnim ljudima što se vraćaju u Srbiju gdje za isti ulog mogu puno bolje živjeti? Ili Hrvatima, koji malo po malo u Bosni i Hercegovini postaju nacionalna manjina, pa se iz bijede žele izvaditi, kupujući od Srba njihove nove/stare kuće u Hrvatskoj? Tko smije nešto reći protiv ljudske nevolje i milijun načina da se iz nje izbave? No istodobno će se hrvatski branitelji i dalje ubijati, a njima i svim ostalim mladima bez stana i posla, država neće graditi i poklanjati stanove, nego samo omogućavati kredite s kamatama do rajskih vrata…
Nigdje isprike, nigdje naznake dogovora ili razgovora o reparacijama ratnih šteta. Ma nigdje niti dobre volje da se o onome što je bilo uopće i priča sa stajališta činjeničnog stanja, osim ako ćemo pristati da se krivnja izjednači, pa reći kako smo u to vrijeme svi bili ludi, ali opet, nismo to bili mi – bili su to neki drugi ljudi u neka druga vremena. Nekako se čini, kao da pričamo o davnoj prošlosti, a ne nečemu što smo svi zajedno proživjeli, a mnogi nisu niti preživjeli…
Po mnogočemu taj Tadić je zanimljiv hrvatskoj javnosti, a u ovom trenutku i žiteljima Šibensko-kninske županije. Kako je mnogima on ipak nepoznanica, ŠDF će u nekoliko rečenica nastojati opisati tko je on i kakva su njegova politička stajališta i uvjerenja.
Novinaru uglednog njemačkog tjednik "Der Spiegel", još 2004. Tadić je dao intervju, u čemu se (kako je kasnije i sam novinar priznao), ovaj političar umnogome razlikuje od svojih europskih liberalno-demokratskih kolega. Naime, iako su ga smatrali pravim zamjenikom ubijenog srpskog premijera Đinđića, njegove izjave ga prečesto ne svrstavaju u demokratsku sredinu. Ipak, po pisanju nekolicine europskih stručnjaka za političke znanosti, za Srbiju je od dva izbora izabrano „manje zlo“, jer je alternativa bio ultranacionalist Tomislav Nikolić, čiji bi izbor bio prava politička katastrofa. Ipak, tada je Tadić dobio izbore sa svega 53% glasova, što znači da je ona ultranacionalistička Srbija, na čelu s Vukom Draškovićem, i dalje vrlo glasna i ne smije joj se (ili ne želi) suprotstaviti. Sjetimo se samo što se Đinđiću dogodilo…
U čemu je zapravo problem? Mislimo da je to najbolje dočarao Željko Sabol, kolumnist Vjesnika u jednom svom osvrtu na Tadića od 16. srpnja 2004. Tu se zapravo jako dobro može vidjeti kako i Tadić boluje od kronične srpske bolesti – dugoročne amneze za sve događaje, koji nisu u skladu s nacionalnim uvjerenjem. Za takvu bolest lijek je jedino priznanje loših strana svoje prošlosti, na temelju čega se obično gradi čvrsti temelj bolje budućnosti za sebe i svoju djecu. Ipak to izgleda, teško da će srpski narod dočekati u skorije vrijeme, jer od njihove ruke izabrani političari uporno i dalje stoje na svome – svi su krivi, svi su nevini – rat se sam od sebe dogodio.
Vratimo se sad Tadićevim izjavama njemačkom tjedniku;
Na pitanje o odgovornosti Srbije u kažnjavanju ratnih zločina, odgovorio je kako »ratni zločin na Balkanu nisu ništa novo i da se na tim prostorima već stoljećima razmišlja u kategoriji osvete«. Dodao je da su njegova djeda ubili ustaše u Drugom svjetskom ratu i u vezi s takvim zločinima da se »svaki normalan Srbin pita zašto nitko za to nije odgovarao?«
Tako Tadić relativizira nedavne zločine JNA i srpskih paravojnih postrojbi i nalazi olakotnu okolnost: stoljetno osvetništvo. Začuđuje što Srbi, prema Tadiću, ne znaju kako su ustaše i te kako odgovarali za svoja zlodjela.
U doba rata partizani su zarobljavali domobrane, ustaše su odmah strijeljali. Zar u Srbiji ništa ne znaju o Bleiburgu i križnim putovima, o suđenjima nakon 1945. u kojima je pripadnicima ustaškog pokreta i vlasti NDH, u pravilu, izricana smrtna kazna.
Preživjeli su samo ustaše koji su uspjeli pobjeći preko granice, no mnoge od njih je i tamo dostigla ubilačka ruka jugoslavenske tajne policije.
Pitanje o tome zašto ustaše nisu odgovarali za zločine je posve neumjesno. Čini se da je postavljeno, jer »normalni Srbi« nisu informirani o četničkim, partizanskim i udbaškim zločinima, dok su desetljećima obasipani pisanjem o zločinima u NDH kojim je broj srpskih žrtava udeseterostručavan.
Nadalje, demokrat Tadić ističe kako Slobodan Milošević nije bio jedini inicijator rata jer su to podjednako bili Tuđman i Izetbegović. Stoga kaže: »Predsjednici svih tih država moraju se ispričati. Ni u kojem slučaju samo Srbija«.
Zar srbijanski predsjednik ništa ne zna o Memorandumu SANU, o beogradskoj organizaciji pobune u Kninu i Krajini kao uvodu u agresiju? Zar on kao intelektualac nije pročitao memoare Borislava Jovića i Veljka Kadijevića iz kojih se vidi kako je rat protiv Hrvatske i BiH pripreman i prije demokratskih izbora u Hrvatskoj. Je li se rat vodio u Hrvatskoj i u BiH ili na tlu Srbije?
Na pitanje o tome skriva li Srbija Ratka Mladića, Tadić tvrdi da Vojislav Koštunica poduzima sve radi hvatanja Mladića i tome zločesto dodaje: »Kada bih ja bio Mladić, skrivao bih se u Hrvatskoj«.
Dame i gospodo, ovakav Boris Tadić nam danas dolazi u Knin. Izađimo na ulice i pozdravimo visokog gosta! Na počasnim mjestima visjeti će državne zastave Republike Hrvatske, ali i Republike Srbije, pa će dvoglavi orao s "4 C" (ili 4 slova S) ponovno, nakon 11 godina vijoriti na nekim mjestima ovog simbola nekadašnje izmišljene srpske paradržave, ali i nove hrvatske pobjede nad teroristima. Ipak, sada će se srpska zastava u Kninu po prvi puta vijoriti zajedno sa hrvatskom šahovnicom. Da podsjetimo, Tadiću je ovo prvi službeni posjet u ovom državnom obliku, dakle dvoglavi orao danas zaista jest prvi put baš u Kninu!
Simbolično, zar ne?
Šibenski Demokratski Forum
Post je objavljen 27.06.2006. u 15:43 sati.