- Radilice Navigator, je li gotovo?-
- Kapetane sve je spremno. Možemo početi!-odgovori ovaj pažljivo promatrajući ekranski prikaz.
- Idemo,- odmahnem rukom razmišljajući (i odmah skladišteći podatke).
Shuttle izleti iz Kockice, i u bijesnom se letu sjuri iz prostora nevidljivosti u noćni zrak. Isključena štitna polja su bila uzrokom plamenog repa i urlika razderanog zraka. Točno izračunatom putanjom, proletio je pola kilometra od gerilaca, i grubo sleti pet kilometara dalje. Tamo je ostao sedam minuta, na zemlji smo aktivirali dva eksplozivna naboja, kako bi prikrili bljesak teleportacije, i podigao se velikom brzinom. Druga letjelica (iz mog hangara), sjurila se na isti način za prvom, i pri podizanju je pogodila serijom fotonskih granata. Za moje pojmove slabo naoružanje, ali za zemaljske uvjete, prava mjera učinkovitosti i energije. Prvi shuttle se jednostavno raspadne i ostaci padnu na zemlju.
Druga letjelica (inače Klingonska Bird of Prey, o manjem obimu, promjeni smjer i uzleti prema nebu…)
Sada se okrenem nadzornim kamerama koje su pokazivale moje «štićenike» i dodam još koji watt u mrežu napajanja (moj ekvivalent ljudskog užitka)…
+++++++++
- Ivane….- vrisne Jakša samo trenutak prije nego je iznad njih projurila kugla vatre. Grmljavina je bila strašna. Zemlja se tresla. Miris ozona u zraku. Nekakav šok ih paralizira na nekoliko sekundi, vrijeme koje su proveli u nemoćnom gledanju prema susjednom brdu.
- Šta je ovo?- upita Marko, koji se nekim slučajem prvi pokrenuo, spremno hvatajući svoju automatsku pušku.
- Ne znam što je ali mi se ne sviđa. Ako Catoholici imaju nešto ovakvo…onda smo najebali..- odgovori Ivan, stavljajući raketu u lanser, i koristeći to vrijeme da preuzme kontrolu i malo razmisli.
- Pogledajte…- dotrči Jane prstom pokazujući prema mjestu gdje je bio «objekt». Ona je mirno spavala, do maloprije. Dva bljeska, eksplozije zagrme nakon petnaestak sekundi. Objekt se odmah nakon toga vine u nebo.
Prije nego su svi odahnuli, nova grmljavina, novi šok. Ovaj put još niže, i strašnije. Letjelica projuri iznad njih, zaspe kišom plamena prvi «objekt», i nakon totalnog razaranja, nestane u mračnom nebu, neshvatljivom brzinom.
- Marija, gdje si?- vikne Ivan, sada već ponovno u elementu.
- Ovo nisu Catoholici. Nema njihovih signala, zapravo se sve ovo nije vidjelo na našem radaru!-
- Ima li kakve radijacije?- bilo je slijedeće pitanje, a grupa je složno već pripremila oružje i zalihe za put.
- Nema. Bilježim samo pojačano termalno zračenje. Sve je ostalo u normali.-
- Javi ostalim grupama da se rašire. Mi idemo tamo. Ima li nekoga tko ne želi ići?- pogledom je pratio reakcije i vidi Jakšu kako se premješta s noge na nogu.
- Jakša?- malo tiše doda.
- Ivane, ostat ću iza vas…tamo je vatra, a znaš…kako su moji stradali!- molio je muškarac o čijim su snažnim rukama, i savršenom vidu mnogo puta ovisili.
- Dobro, stari moj. Susjedno brdo. Budi tamo prije nas i pokrij nas ako bude potrebe. Računam na tebe.-
- Hvala ti Ivane.- i snažna ljudeskara nestane trčeći u mrak.
- Ostali, idemo u lovačkoj formaciji, Jane ti pored mene…- doda na što se začuje repetiranje pušaka i složna skupina krene u nepoznato.
Hodali su oko sat vremena, razbijajući tišinu rijetkim riječima, a Jane se osjećala dijelom te skupine kao nikada do tada. Ugodna težina automatskog pištolja u ruci, koraci po kamenjaru i nekakva neopisivo snažna vjera ulijevali su se u nju. Bila je član. Jednaka i ravnopravna sa ovim sirovim borcima. Vjerovali su joj. I ona njima.
Marija je bila na krilu, najbližem mjestu pada, sa svojim detektorom. Bila je i prva koja usklikne
- Ivane dođi, brzo!- , a u međuvremenu je Marko već držao oružje upereno u nešto na tlu. Ivan požuri dugim korakom, a Jane ga pokuša pratiti. Šok. Na zemlji u gomili otpada koji je dogorijevao bio je stvor. Humanoid. Sa nekakvim čudnim oklopom. Sa rukama koje su bile nekakve bioničke proteze. Sa uređajem sličnim onome za noćni vid, ali ugrađenim u glavu. Jane okrene glavu kada vidi dva velika reza preko oklopljenih prsiju iz kojih se cijedila crna tekućina.
- Joško-, pokrene se Ivan,- pregledaj okolicu. Ima li još ovakvih stvorova?-, a onda vrati pogled na tijelo ispred sebe. Jane je u međuvremenu svladala gađenje i čučne, izbliza promatrajući humanoida.
- Ovo je spoj čovjeka i mehanike. Kao iz znanstvenofantastičnih serija. Možda je sve ovo zamka. Navukli su nas ovdje…- govorila je Jane, a Ivan samo podigne ruku.
- Marija montiraj radar i detektore. Ne smijemo biti iznenađeni. Ovdje nema zaklona protiv Catoholika…a ti Jane, ovo nije sa ovoga planeta. Kada bi imali samo dio ove tehnologije koju smo vidjeli, Catoholici bi nas pojeli za doručak, a objesili ostatke za ručak. Zato ljudi,- podigao je glas, svi se okrenu,- skupite sve što izgleda upotrebljivo, na gomilu, blizu Marije. Nemamo puno vremena. Ono što smo vidjeli ovdje, sigurno su vidjeli i Catoholici!-
Idućih pola sata je bilo dovoljno za stvaranje impozantne gomile pored Marije koja je još prevrtala jednu kutiju u ruci. Prvu na koju je našla.
- Jesi li što otkrila?- upita je Ivan, prekidajući je u razmišljanju.
- Oružje. Nevjerojatno oružje. Alate. I ovo!- pruži mu kutiju.
Duguljasti sjajni, savršeno ergonomski oblikovani predmeti sa malim ekranima. I okidačem. Ivan u trenu uzme predmet, zaveže ga uz komad grane i navuče komad tankog konopca iz naprtnjače uz okidač. Oružje postavi na desetak metara od sebe i legne u zaklon povlačeći konopac. Blistava zraka pogodi drvo u daljini i prelomi ga uz prasak.
- Ovo radi !- usklikne i pogleda na ekran. Tamo se vidio cilj, mjesto pogotka, nekakav pokazivač energije…sve.
- Ovim ćemo Catoholicima polupati one helikoptere. Odličan ulov. Ima li još toga?- upita Mariju, ali mu ona ne odgovori. Samo ga grčevito uhvati za ruku i pokaže prema nazad. Prema mjestu gdje je bio humanoid. Koji nije ležao.
Ustao je i držao Jane ispred sebe. Oklopljene ruke su joj stezale ramena. Glava se polako okretala, prateći sve ciljeve istovremeno.
- Jakša, vidiš li ovo?- upita Ivan tiho.
- Vidim, Imam čist hitac.- odgovori snajperist sa drugog brda.
- Pucaj onda!- procijedi Ivan kroz zube i ugleda , samo trenutak nakon toga bljesak nečega zelenog oko humanoida.
- Ništa. Ima nekakvo polje oko sebe. Nešto zeleno. 12,7 mm probija oklop, a njemu ništa, Ivane!.-..skoro zaplače od nemoći Jakša.
Iz šake izlete duge igle i zabiju se u Janein vrat, ona krikne posrčući, a Ivan, koga su svi pogledavali, čekajući zapovjed, zgrabi novo oružje, pogleda na ekran nišana i pritisne otponac. Prasak. Skoro eksplozija zelenog polja, a onda se humanoid polako sruši uz metalni zveket. Jane padne pored njega, onesviještena, krvareći iz vrata. Svi pritrče tom mjestu, odvoje je od stvora, a Ivan izbliza «spraši» još nekoliko hitaca u zadimljene ostatke.
++++++++++++++++
Točno prema planu helikopteri Catoholica, čiji su radari vidjeli pad dolazili su na ovo mjesto. Lažna radilica se raspala (mada bi Zemljani uvidjeli kako je radilica puno tvrđi protivnik da je bila prava), a Jane, iako je malo propatila, imala je opravdanje za nove «moći» kojima su je opskrbile nanosonde. Igra može početi!
Post je objavljen 27.06.2006. u 13:02 sati.