Ono u čemu sam u nedjelju uživala, i za što mi je dobro došla tišina u stanu je – sviranje. Na stranu sviranje školskih pjesmica koje su curke učile pa bih im odsvirala koju da ponove. Već odavno nisam sjela za pianino onako pravo, za svoj gušt. Dok su pišulje bile male, obično bi tandrkale po tipkama dok sam ja pokušala svirati. Lani sam, jedne tihe večeri kad nije bilo ništa (Potočnicama) zanimljivo na TV-u, podigla poklopac lakiranog pianina koji inače služi kao stalak za speglano rublje. I stavila omiljenu kajdanku, prolistala je i odsvirala desetak pjesmica. Pa mi je starija Potočnica rekla da sviram samo tužne stvari. Kad bolje razmislim, ima pravo. Tek poneka, mojom rukom zabilježena ili iz originalnih nota odsvirana pjesma je živahna. Kad su se nekad pjevale većinom laganice. Šansone i serenade.
Zato u nedjelju, za svoju dušu i bez slušatelja dotaknuh crno-bijele tipke i odsvirah dio svog repertoara. Po notama. Znala sam par pjesama napamet, ali zamrlo je sjećanje u prstima. Svirala tako Balaševićeve pjesme, pa neke od ovih iz desnog spiska omiljenih. Pa izvukoh dvije knjižice, jednu iz 1981. i drugu iz 1984. Zagrebački festival ´81. : tada "Dalmatinski magazin" i pjesma "Ne brini ništa", autora Vjekoslave Tolić i Tončija Huljića, "Doris" Zrinka Tutića, "Plava ruža zaborava" i Gabi. I jedna pjesma čije stihove i dan-danas koristimo u obiteljskom i prijateljskom okružju – "Otvori, Marija, vrata (već kucam pola sata)" Neki od vas se sigurno sjećaju... Pjevao je Ivo Fabijan.
Druga knjižica je s notama pjesama izvođenim na "Eurovizijama" od 1961.-84. i na jugoslavenskim natjecanjima za pjesmu predstavnicu. Lako se sjetiti 1983. i pjesme "Džuli" Daniela Popovića, ali blago sumnjam da je itko od vas čuo i zapamtio pjesmu "Ne pali svetla u sumrak" s kojom je Lola Novaković nastupala 1962. u Luxembourgu. Odrasla sam uz revijalnu glazbu koju su slušali moji roditelji i rock i pop koji je slušala moja starija sestra. Tako pamtim i "Jedan dan" Dubrovačkih trubadura (68.) i "Gori vatra" Zdravka Čolića (73.) i podugačku "Moju generaciju" tadašnje Korni-grupe (74). Kao i sve pjesme besmrtnih "Beatlesa". Posebice "When I´m Sixty-Four".
Među notama još su uvijek na životu i neka izdanja iz 1955. koja sam naslijedila od krizmane kume. Izdavala su ih muzička društva "Horizont" i "Albini" iz Zagreba. "Smoke gets in your eyes" autor Jerome Kern, "Limelight" autor Charlie Chaplin, Glenn Millerova "Moonlight serenade". Prastare zimzelene melodije...
Završih svoj solo koncert jednom od najmilijih skladbi Arsena Dedića, glavnom temom serije "U registraturi". Prekrasna je... I spustih poklopac, ispunjene duše. Nisu to bile vrhunske izvedbe - prsti su izgubili na pokretljivosti i ritmu - ali bile su ispunjene mojim sjećanjima i osjećajima...
Post je objavljen 27.06.2006. u 09:37 sati.