Marketing
Gužva u šesnaestercu...
Sinoć sam sanjala hrpu blogera i znanih i neznanih.
Čudna neka noć i čudni neki snovi.
Uglavnom ispunjeni blogerima.
I naravno da se jedan od njih Izla(v)jao za moj blog pred nekim ljudima pred kojima nije smio...
Je li vrijeme da izađem iz ilegale ili ne?
Što li mi to moja podsvijest govori?
Eh, da je znati!
Apdejt
Osjetih potrebu pojasniti nešto.
Moja dilema glede ostajanja ili izlaženja iz ilegale, odnosi se na činjenicu da osim dvije osobe (koje znaju da pišem blog, ali ne znaju pod kojim imenom), ljudi iz moje okoline, koji nemaju veze s blogom i bloganjem (ili barem ja tako mislim, iako blog nekako u meni izaziva paranoju, jer uvijek mislim ako ga pišem ja, pišu ga možda i oni...) nemaju pojma da sam ja dio toga svijeta, odnosno nemaju pojma da ja imam cijeli jedan svoj "tajni" svijet. I nekako što dalje blogam to mi je dragocjeniji i to ga više imam potrebu skrivati, sasvim sebično, jer je to nešto samo moje, ali činjenica da se "bložni" i "stvarni" život sve više isprepliću sve mi je teže neke stvari objasniti, a da ne spomenem blog.
Zašto to toliko tajim ne znam, teško je objasniti... Pogotovo i zato što sve ovo što tu pišem nije neka velika tajna, pa ipak, anonimnost mi daje nekakvu nevjerojatnu slobodu ili barem lažni osjećaj slobode.
Dilema o kojoj govorim nije se javila prvi put, javlja se periodički i svaki put završi isto. Šutim i dalje.
Ali me pomalo i grize savjest da meni bliski ljudi ne znaju ništa o tome...
(Otuda očito i ovaj san!)
Kako ugoditi i sebi i drugima? Nikako! Pa onda, zasad ugađam sebi!
Post je objavljen 27.06.2006. u 09:15 sati.