...pitam se .. isplatili se sve to? jeli vrijedno moje pažnje, moga strpljenja...hoće li to tako u nedogled?? Zašto, zašto... ma fuj zgadi mi sad i blog... ah božemoj tu si da uništiš jel tako kao i virus svrha vam je ista... požderati, uništiti, odbaciti i bacit se na nove žrtve... ali ne dam se ja ja sam jači od tebe u bilo kojem pogledu.... ja ću uvijek imat nešto što ti nemaš, nešto što toliko priželjkuješ, i nešto za što bi dala sve novce svijeta, uvijek ćeš bit i ostat priglupa, plitka, površna, nerealizirana cura i kadkad mi te dođe i žao ali onda SJETIM SE i moje naoko tužno lice razvuče se u smjeh, grohotan smijeh HAHAHAHA.... drago mi je da sam te poznavao ali samo zato da taj tvoj pokvareni soj mogu prepoznati u začetku, čovjek se samo jednom opeče... HAHAHAHA smjeh ne silazi s mojih usana, kako tragikomično, ali istinito... pitam se...do kad bi to trajalo da to nisam sasjekao, mislila si na osnovu jeftinih i primitivnih obmana kupit moje prijateljstvo..... kupit malu kaplju ljubavi....kupit malu dozu suosjećanja... i... evo.. zanima me šta si od toga dobila....KURAC eto šta si dobila.... vrijeme je da ti neko i ovo kaže... prijatelje ne možeš ničime kupit... prijatelje zavrijediš, prijateljska ljubav se podrazumjeva i ona je vječna, željela si vječnost?? dobila si samo mali dio tadašnjosti.... tužan sam što su ljudi slijepi kod zdravih očiju... ali neka... to svak treba osjetit na svojoj koži.... to je zdravo... zdravo za budućnost.... u biti ti si ta koja ostaje... mi smo samo proizvodi na traci koji putuju kroz to prijateljstvo i kako jedan ode drugi dođe... hvata se za tu ljepljivu mrežu kvaziprijateljstva... otkida komadić slatkog s kućice od slatkiša ne znajući šta ga čeka... žalim svakog tog čovjeka iskreno... želim reći da polako odlazim, udaljavam se sve više... još malo pa me neće biti...vrijeme je.. zauvijek... obećajem.
Post je objavljen 27.06.2006. u 01:24 sati.