evo dakle jedna stara prica... napisana pred oko pet godina :)
za pocetak...
Knjižnica
Šetao je ulicom i zadivljeno promatrao zanosnu arhitekturu bliskoistočnog grada u kojem se nalazio na poslovnom putovanju. Jedino što mu se nije sviđalo bila je stravična gužva na ulicama. Tisuće i tisuće ljudi koji se gurkaju i prestižu da bi što prije stigli Bog-zna-kud bio je vrlo iritantan prizor za jednog Europejca.
Naišao je na veliku okruglu građevinu koja ga je podsjećala na knjižnicu. Vođen čistom znatiželjom, ušao je unutra i ustinu, bila je to knjižnica.
Prošetao se između prašnjavih polica ispunjenih raznovrsnom literaturom. Očarano je razgledao stare kožne korice vrijednih izdanja nekih filozofskih rasprava.
Šetao je dosta dugo i sjećao se mnogih knjiga koje je pročitao. Misli su mu vrlo brzo odlutale i kada se je ponovo skoncentrirao na police, u njih mu se uplela zanimljiva činjenica... Još je uvijek bio na slovu A.
Osvrnuo se i pokušao pronaći put natrag otkuda je došao, ali iza njega u nedogled su se nastavljale potpuno jednake, teške drvene police ispunjene masom papira.
Ponovo je svrnuo pogled na korice knjiga. Poslagane abecednim redom, na svakim je koricama bilo ispisano jedno ime. Nekih knjiga bilo je istog imena, ali različite starosti što se vrlo dobro vidjelo u debljini naslaga prašine na njima. Znatiželja ga je ponukala da pokuša pronaći knjigu sa svojim imenom.
Uskoro ju je i našao. Otpuhnuo je s nje prašinu, izvadio je iz police i okrenuo prvu stranu. Počeo je čitati.
Čak i sama činjenica da čita knjigu naslovljenu njegovim imenom bila je dosta čudna, ali saznanje da ona sadrži njegov životopis nasmrt ga je uplašilo. Prolistao je prvih par stranica i pročitao kako je krenuo u vrtić, malu školu...
Hoće li ako dovoljno daleko prolista moći pročitati svoju budućnost? Koji čovjek ne želi znati što će mu se dogoditi za neko vrijeme? Ali, opet, što ako će mu se dogoditi nešto jako ružno, a on će to znati i neće moći promijeniti svoju sudbinu? Odlučio je saznati.
Primio je listove knjige između palca i kažiprsta i sa izrazom straha na licu prolistao nekoliko listova.
Došao je do sadašnjosti.
Tekst u knjizi započinjao je sa riječima: " Šetao je ulicom i promatrao zanosnu arhitekturu bliskoistočnog grada u kojem se nalazio na poslovnom putovanju..."
Vrijeme mu je stalo. Budućnost mu je postala sadašnjost, zamrznuta u vječnoj petlji prašnjave knjige u isto tako prašnjavoj knjižnici, na samoj granici postojanja.
***
Na ulici ispred vrata knjižnice, svjetina se tiskala i probijala, da bi što prije stigla Bog-zna kud.
Post je objavljen 27.06.2006. u 01:08 sati.