Sinoć sam sanjao nešto jako neobično (malo za promjenu, jel :p)...
Dakle, nalazio sam se u jednoj od onih kuća na plaži koje se mogu vidjeti u američkim serijama i filmovima, potpuno sam.
Tada su odjednom počeli dolaziti ljudi. Puno različitih ljudi, počevši od moje rodbine, preko ljudi iz mog kraja, pa sve do dragih mi ljudi iz Zagreba. Ono, scena kao u Smogovcima -> svi nešto slave.
Uglavnom, ljudi su ulazili, a ja sam ih samo slušao i buljio u TV.
A onda se u jednom trenutku na TV-u pojavilo nešto za što nisam ni siguran da postoji:
spot za pjesmu "Nothing's gonna change my world" u izvedbi Fione May za koji stvarno ne znam da li postoji, ali za kojeg sam posve siguran da ga nikad nisam vidio.
I tako, gledam ja spot i pjevam si pjesmu.
Tada se prvo pojavila... pa, u najmanju ruku, jedna... amo reći markantna, da budemo pristojni, ženska osoba. Žena iz noćnih mora.
Stane ona ispred mene i počne buljiti u mene, ja buljim kroz nju, pjevušim pjesmu čiji se spot još uvijek vrti na TV-u. I bulji ona u mene nekih minutu-dvije te jednostavno nestane nakon toga.
Spot se i dalje vrti na TV-u. Ja i dalje pjevam pjesmu.
I tada se odnekud pojavljuje... anđeo (ne anđeo kao anđeo, nego... znam da zvuči kao klišej, ali stvarno je izgledala nebeski).
Prilazi ona meni, grli me, počinje plakati, a sa toplih i nježnih usana je samo izašlo najnježnije i najiskrenije "Hvala ti" koje sam ikada čuo u svom životu.
Bilo je tako stvarno da sam skoro zaplakao (s tim da se cijelo vrijeme u pozadini vrti ona ista pjesma)...
Post je objavljen 26.06.2006. u 23:45 sati.