Povratak Turbo Freak mene nakon 100 godina izbjeglišta.Stvarno se ne sjećam da sam od kreiranja bloga napisala pošten post.Imate me pravo napadati samo što nemam dovoljno love za odvjetnika hehehe.A sada...tataratata:
Hmmm...Hrvatska-Brazil.Ludnica.Molila sam Boga da dobijemo utakmicu.Gledala sam je s rođacima i sestrom ispred stadiona u našem malom gradu.Bilo je dosta crveno-bijelih kockana kako ih ja zovem(navijači).Ludovali smo i iz petnih žila navijali.Nije se baš isplatilo ali sve u svemu super utakmica!
Hrvatska-Japan.Opet ispred stadiona ali na manjem ekranu i uz fantu.Bilo je pakleno vruće, manje gledatelja ali doživljaj mrak.Ne znam zašto ali utakmica je u mene izazivala napade smijeha.Kao recimo kad je japanski golman trčao za loptom da ne uleti u gol.Hahaha.Uostalom to su i smiješne kretnje malih Japanaca(no offence).Navijači(hrvatski) na prošlom SP-u pjevali su Japancima:jebote jesu mali, jebote jesu mali...a ovi im se smiješili:-)
Hrvatska-Australija.Mjesto gledanja isto.Doživljaj:Mogli su sigurno bolje.Iako je pola australiske reprezentacije podrijetlom Hrvati.Šteta za Hrvatsku.Sudac-slijep
Dosta o nogometu...inače, ja volim navijati.Čovječe da ljudi ne bi buljili u mene jer sam fanatik (djelomično) skakala bi do neba.
Ovih dana obilježava se 25 godina od Gospina ukazanja u Međugorju.Po mome mišljenju Gospa se ukazuje cijelo vrijeme i sve što se priča je istina.Glupo mi je kad neke budale komentiraju da se to govori zbog para.Kako onda objasniti 200000 vjernika na obilježavanju godišnjice?I još puno toga.Iako ne živim daleko nažalost još nisam posjetila svetište.Imam veliku želju.Kršćanka sam i vjera me ispunjava.
Do sljedećeg posta sayonara!
Post je objavljen 26.06.2006. u 22:30 sati.