Danas sam se osjecala kao da sam ponovno djevojcica od kojih pet – shest godina...mozda je to bilo zbog haljinice koju sam nosila na podjelu svjedodzbi ili zbog nakovrcane kose...da me netko vidio prije kojih par sati rekao bi da sam pukla...kao pravo dijete trcala sam kroz livadu...kako je lijep osjecaj kada ti vjetar vijori kroz kosu, kada ju osjetish da se rasula po ledjima i da ti vrhovi dodiruju laktove...naravno bilo je tu i posljedica....moje bijele noge sada po sebi imaju crvene brazde od cicaka koji su previsoko izrasli, ali daznt matter...zalim za djetinjstvom, jednostavno je prebrzo proshlo, ja sam bila jedna od onih koja nije imala zelju odrasti, meni to nikada nije bilo bitno...i sjecam se svoje bezbriznosti i razigranosti, mislim da je to dijete ostalo u meni, kao sto uostalom u svakom od nas cuci njegovo malo ja >mini me<...a mozda sam danas ponovno dijete zato shto nisam razmishljala o stvarima koje me inace svakodnevno muce, o problemima kojih nema i za koje ne znash dok si dijete...a kako odrastash kao da tonesh, kao da te svijet prozdire svojom okrutnoshcu i bezobzirnoshcu...”i cime od svijeta da se branish kao ruza sa dva smijeshna trna ili snom”...
danas sam zadnji put bila sa svojima iz razreda kao jedna od njih, zao mi je shto odlazim, mislim da su ove dvije godine bile bitne za mene, za izgradnju moje osobnosti, a upravo oni su bili samnom u te dvije godine, s njima sam izgradila svoje stavove, iako su poneki bili i suprotni njihovima...s njima sam shvatila shto znaci u jednom trenu biti u ekstazi srece,a u drugom se osjecati tako samim, iznevjerenim...ali to mi je sve bilo potrebno da shvatim kakav je zivot, kakvi su ljudi, da nije sve divno i krasno, da vise ne mogu na svijet gledati ruzicastim naocalama...hvala im na svemu, ja ih sve jako i jednako volim, i nadam se da cu im ostati u lijepom sjecanju kao shto ce oni ostati meni....umalo zboravih reci da su me u srijedu rasplakali, kupili su mi parfem koji vec dugo zelim, flower by kenzo i privjesak od bijelog zlata na kojem je ugravirano: “Uvijek tvoj 3.b”, e pa mogu i ja reci: Uvijek vasha Marta.........
za one koji ne znaju evo parfema:
mislila sam staviti slike zadnjeg dana, ali ih josh nisam dobila...bilo nam je fenomenalno...subota mi je takodjer bila super, ali nismo bili svi...hvala mojoj Sanjici koja me lijepo ugostila u svome domu...u nedjelju sam shvatila koliko ce mi ustvari biti teshko otici, ali tjeshim se...proci ce ta godina brzo, kao sto su prosle sve do sada...
S ljubavlju....trecem b.....
Post je objavljen 26.06.2006. u 22:54 sati.