Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jazzie

Marketing

Kako prodati stan na hrvatski način

Sada kad su svi oni nabijeni-na-kurac iz prošlog posta, a koji ujedno potajno čitaju ovaj blog, pročitali dotični post, nasilno promijenili mišljenje i postali oduševljeni mojim novim životnim prostorom, nastavljamo u revijalnom tonu. Kako mi je ovih dana glavna briga kako svoj stari stan prodati za više novca nego što on stvarno vrijedi, logično bi bilo da i o tome koje slovo napišem.

Stan mi ovih dana izgleda kao prosječna apoteka jer ga svaki dan glancam kako bi se što više dojmio potencijalnim kupcima koji gotovo svakodnevno dolaze. Istina, dio njiih se najavi i nikada ne pojavi. Ovi drugi ako i dođu, gotovo redovito kasne - prosjek kašnjenja je veći od pola sata jer je valjda normalno da ja nemam u životu nimalo drugog posla, nego da samo njih čekam. Pola od tih koji ekšli dođu polako korača prostorijama i boji se zakoračiti u spavaću sobu da mi ne bi zaprljali parket - mislim, spremaju se iskeširati preko 100 k€, a ne žele pogledati izbliza svaku pukotinu zida. Neki su površni i bedasti ko noć jer se dive novouređenom hodniku u koji je skucano skromnih 100€ (nove pločice, pogletani i pofarbani zidovi te renoviran stari ormar - sve mojih ruku djelo), a ne shvaćaju da bi se dvije nerenovirane sobe mogle za vrlo malo para srediti da izgledaju mrak.

Biser 1.
On mi se javlja da je prije dva dana bio pogledati moj stan, ali da je kupio drugi u susjedstvu koji je ljepši, bolji, potpuno renoviran i jeftiniji. "Dobro gospodine", odgovaram ja, na što on puca pun rafal komentara: "Ali taj stan je puno bolji od vašeg, i jeftiniji je, vi stvarno tražite previše za vaš stan, ja to ne bih nikada kupio, ovaj stan je puno bolji..." Ajde u qrac, ti i tvoj stan (nisam mu to rekla, ofkors).

Biser 2.
"Dobar dan, zainteresirana sam za vaš stan. Koliko tražite za kvadrat?" Nakon mog odgovora: "Ali gospođo, to je stvrno previše. Nemam ja toliko novca." Ja: "Dobro, onda ga nećete kupiti. Doviđenja."

Biser 3.
Dolazi biserka i odmah objašnjava: "Ja za ove novce mogu kupiti novogradnju u kvartu". Mislim, koji si onda vrag uopće dolazila vidjeti stan star 40 godina????? "Al dobro, ak mi date kuhinju s aparatima, onda bi možda i uzela." Da, ja sam kupila kuhinju i sve ugradbene aparate, da bih je tebi džabe dala i istresla još par tisuća eura da sebi kupim sve novo.

Biser 4.
"Da, to je u redu cijena. A jel imate PVC stolariju?", pita on. Nakon odgovora da nemamo PVC, on zaključuje da je onda preskupo.

Biser 5.
Zove telefonom da bi on za 15 minuta došao pogledati stan. Ja mu odgovaram da moram na aerodrom, ali da može doći popodne jer će stara doći s posla. Ne, ali on bi došao sada i neka ga pričekam. "Gospodine, avion će mi pobjeći - stvarno moram na aerodrom, možete doći iza 17h kada vam paše." Ali neka ga pričekam samo 15tak minuta. Nakon pet minuta uvjeravanja da se stvarno žurim, on mi objašnjava da on ima gotovinu i da će kupiti odmah stan ako mu se svidi. Na moje konačno "Ne", on mi odgovara da onda neće kupiti moj stan i sklapa slušalicu.

U ovom trenutku imam dva ozbiljno zainteresirana kandidata. Nadam se da će jedni od tih upaliti jer ja stvarno više ne mogu. Osjećam se ugroženo poput životinje kada mu netko zadire u njegov prostor zato što mi je već 50tak ljudi prodefiliralo kroz stan. Oni to gledaju kao prazne zidove, a toliko je mog života tu ostalo. Kada netko dolazi pogledati stan, ja gotovo uvijek brišem van dok im moja stara sere kvake pokušavajći ih uvjeriti da je ovaj stan upravo idealan za njih. Katafuckingstrofa.

Post je objavljen 26.06.2006. u 21:18 sati.