Osjecam zivo srebro tvoje biti
zednu kap u svakom zrncu krvi
zivotno tkivo od drhtavih niti
koje se raskida, rasplece i mrvi .
Zelja ti je zarka. Jos nikad ne ostade
kap od mlaza koji dodirnuse usta.
Ne znam zasto nema medju nama mosta
kao da nas dijeli provalija pusta.
Prsti sto bi htjeli da se cvrsto spletu
u dva klupka vatre i srebrene slasti
u prostoru drscu - sami su na svijetu
u samoci zudnje, u prokletstvu strasti.
Tijela sto bi htjela da se tijesno zdruse
pretoce u jednu bujicu od milja
venu, usamljena, kao jesenje ruse
jer na istom putu imamo dva cilja .
Ti bi htjela vjecno, cemu nema mjere
ja bi dao sve za zanos jednog casa.
Ti sumnjas u trenutak, a ja imam vjere,
u vjecnost trenutka u trenutak spasa.
Dodji sva od sunca, sva od vrele vatre
na moj pusti lezaj, daj mi svoje krvi.
Bolje da nas munja jedne strasti satre
nego da nas mrtve (jednom) toce crvi.
Propadni u meni, pretoci se, daj se
raspleti kroz moje vijuge i tkiva,
sve je na tom svijetu samo kratka varka,
Raj se osjeti za trenutak - a vjecnost je siva !!!
(Gustav Krklec)
Post je objavljen 26.06.2006. u 20:18 sati.