Kao sto sam i ocekivala, isusovci su se okupili na blogu i dali komentare "bez da citaju post", vec samo naslovnicu. Zao mi je sto ljudi koji nemogu tolerirati razlike jos uvijek postoje. Do prije 6-7 godina, nije se toleriralo sto netko nosi drugaciju odjecu , drugaciju boja kose, tetovaze, piercinge itd... A sad to postaje dio nase svakodnevnice. Znam da svi ovi patrijarhalni likovi bi voljeli da smo u srednjem stoljecu, da zeni oduzmemo pravo glasa, da nas sve pretvore u djevice, zatvore u kuhinju, da "pedere" sve pobiju, te da je sve podredeno muskarcu, Bogu i nogometu.
Zamalo.
Drago mi je vidjeti odaziv medu mladima, te pozitivne odgovore na post! Parada nije "ruganje" straight ljudima - vec poziv onima sto su gay i boje se biti sto jesu - da se otkriju i da napokon zive slobodno.
Iako nisam gay, imala sam vlastitu borbu sa slobodama. Rodena u Splitu, u kojem se sve svodi na splicane i vlaje, gdje se cijela gradska moda svodi na sminkere i hipije, gdje nasilje nad zenama jos uvijek postoji - a zene trpe lude muzeve, gdje mladi gube vrijeme na skalama i portunima ispijajuci pive umjesto da rade nesto produktivno. Sad, kad sam iza sebe ostavila trag uspjeha, dokaz sam da radom mozes postici sve, a novac nije niti malo vazan koliko je vazna sloboda izricaja i govora. Tesko je zamisliti da do prije 30 godina bilo je cudno vidjeti zenu koja zeli ici na magisterij ili studirati nesto sto se smatra "muskim". Djevojke, zamislite sad da nije vam dopusteno ici na fakultet jer ste "predodredene za udaju" - ta vremena nisu toliko daleko od nas, tako ono sto uzimamo zdravo za gotovo trebamo preispitati, jer danas - u 21. stoljecu, postoje ljudi koji nemogu biti sto zele radi starih razmisljanja- stare neosnovane mrznje bazirane na neznanju.
"Free your mind, and the rest will follow"....