Marketing
Odvest ću te na vjenčanje...ljuuuuuubavi mooja...
Prolazim ja tako u subotu popodne Splitskim pazarom, pored crkve, da budem preciznija, što je podatak svakako bitniji za ovo moje psihološko samopromatranje.
Elem, probijah tako sebi put kroz kaotičnu kolonu ljudi (nabrajajući im članove obitelji u negativnom smislu, kako već to ide sa mnom i živcima mojim presvijetlim), ne mogavši se načuditi činjenici da je motoriziranim svatovima uopće dopušteno doprinositi prometnom kaosu u centru grada. Al' onda shvatih da je to ipak vjenčanje, radostan dan, da tada pravila ne vrijede, jel'. A ovi dežurni grintavci, poput mene, koji to ne razumiju...e, pa - bolje bi im bilo da počnu shvaćat što prije. Tim će im manje bolan biti ostatak života u Splitu gradu. Jebalo me takvu, netradicionalnu.
U tim i takvim mislima svrnuh pogled na mladu i skontah da je poznam. Blejala sam tako u dotičnu, sva u čudu, nekih par trenutaka, dok mi nije vozilo njemačkih registracija umalo prošlo preko noge i osujetilo moju duboku zbunjenost. Po glavi mi se vrtilo otprilike sljedeće: "Pa zar ona nije mlađa od mene?", "Nije li njoj malo rano da se udaje?", "Vjerojatno je trudna, tko bi inače bio lud da se udaje tako rano?". I tek tad, po tko zna koji put, shvatih da vjerojatno i nije problem u njoj, pa slijedom toga ni u kome od prisutnih razgaljenih trubača automobilskim trubama.
O, ne. Problem je u meni. U mojoj socijanoj neinteligenciji, te iluzijama da su svi koje znam, pa makar i površno, poput mene. Što bi značilo: potpuno retardirano - nezainteresirani što se ideje vjenčanja, rađanja i sličnih fenomena, tako neophodnih po nastavak ljudske vrste tiče.
Kao što već rekoh, jebalo me takvu. Netradicionalnu.
Dok u pozadini svira: "Odvest ću te na vjenčanje" (al' ne Mišina već...pa, možete pogodit valjda...)
Post je objavljen 26.06.2006. u 18:45 sati.