Jedan čovjek kristalne duše, jednog dana stade pred Kanuni sultana Sulejmana...Naredbom Padišaha bi mu donijeto jelo koje poče jesti sa velikom slašću. Veliki sultan duboke oči usmjeri ka njemu I reče:
-Reci, brate, koga najviše voliš na ovom svijetu?
Čovjek uzavrije poput planinskog potoka:
-Ja volim onoga ko mi stomak napuni!
Padišah se blago nasmija:
-Dakle, najviše voliš mene?
Ovaj je bio iskren čovjek, a ujedno i osoba koja je čvrsto stajala iza svojih riječi:
-O, sultane, tu se varaš!
Kanuni sultan ga začuđeno upita:
-Zašto?
Čovjek podiže svoje blage oči ka nebu i reče:
-Ja volim jednog takvog sultana koji ne hrani samo jednog jadnika kao što sam ja, već koji hrani sve ljude svijeta i sva stvorenja... I to radi bez prigovaranja o učinjenom dobru, kao što ti radiš!
Padišah se iz duše obradova:
-Ti si zaista stojiš iza svoje riječi!
Post je objavljen 27.06.2006. u 18:32 sati.