Dakle moja prekrasna plavuša je počela surfati. Uvjerila me u priču kako je ona luda za surfanjem još od malih nogu kad su to radili njezini mama i tata. Kupila ona dasku Hyipersonic, jedro i sve što treba. Neko vrijeme se vozala onako po bonaci tamo-amo i to joj je išlo sasvim o.k. Reko ja to je to, sad si spremna za pravi vjetar. Spremna si za TRAMONTANU.
I došla ona u petak ujutro u 5 ipo, a vani dere ko blesavo. Ekipa u klubu luda, konačno jurnjava. Reko ja njoj, natrimaj ti sama jedro i čekaj na obali dok se vjetar malo ne stiša, a ja ću s dečkima do tada na utrku.
I tako ja surfam i jurim za svakim kog mogu prestič, kad eto ti njenog jedra na moru, a vani more pjeni. Ma šta sad kad je najbolje moram u spašavanje! Dođem do nje da joj pomognem, a u međuvremenu skužila i ona sama da se zajebala i da joj je prejako, pa se po mom savjetu usidrila iza nekog mula u zavjetrinu.
Kad je vjetar malo oslabio dođem do nje i kazem: aj sad mala. Carpe diem!
Neću. Prejako je!
Nije! Adje čikin jedan! Mrdaj dupe! onako vojnički joj naredim, jer to je more i vjetar, nema labavo.
Kako možeš biti takav? Nemogu ja to!
MOŽEŠ! AJDE! pjeni se more a bogami i ja!
Dam joj usput par instrukcija, a ona ko da je prvi put dosla na more, samo sto se nije utopila. Padne u more pa kaslje u silu ko da ce se izrigati. A ha! To je to. Tako je i Dora rigala kad sam je hranio a ona nije htjela jest. Rigala je od muke!
Reko ja njoj odi ti na obalu, a ja cu jos malo uzivati dok ima vjetra. Tako je i bilo. Tog dana više nismo razgovarali. Barem nije ona samnom. Ima slike - ton u kurcu.
Jučer smo se u društvu nekeko dotakli ove teme, I prisječajući se ovog nemilog događaja opišem to kao tipičnu žensku strategiju. Strategija ženskog nadzora! To ti je ono kad ti se ženska prikrpi kako ti se slučajno nebi dogodilo nešto lijepo a da ona ne propusti. Tako mi se dogodilo dok sam trenirao aikido. Taman se našla dobra ekipa i kad je ex zaključila da bi i ona to mogla.
I tu su krenule suze na oči.
Ti neznas kako je meni bilo.... ja sad moram kod doktora......
Doktora? Kakvog doktora? Psihijatra možda?
Da, ja od straha i umora hiperventiliram. Rekla mi je to moja susjeda doktorica. Ti neznaš da sam povračala onaj dan koliko mi je bilo teško. Sve to zato što si me ti natjerao u taj vjetar. To nisu uvjeti za nekoga tko uči!!!!
HIPERVENTILIRAŠ od straha? (a ima i dasku koja se zove hypersonic) ovu šansu nikako nisam htio propustiti.
Pa takoi se možeš utopiti! Ti nisi normalna, pa kad si mi to namjeravala reči? Razgovarati cu sa tvojim tatom i reci cu mu da ti zabranjujem surfanje do daljnjeg i da mozes surfati samo ako će te on nadzirati. Ne zelim snositi odgovornost. Imas zdravstvenih problema, nisi sposobna za surfanje. PALA SI NA LJEČNIČKOM.
Onda joj je došlo sve do malog mozga.
Ali to se još mora liječnički dokazati!!! kaže ona meni…
Ja sam rekao svoje.
Toga dana me preduhitrila pa je ona bržebolje ispričala tati svoju verziju kako bi spriječila možebitnu tatinu zabranu plus moju.
Sad ćemo vidjeti, jesam li se riješio priljepka za surfanje, hoću li na surfanje ići sa dečkima ili će me i dalje zajebavati da idem sa prikolicom? Da li će plavuša izglisirati i prosurfati čak, ili je to ipak strategija ženskog nadzora pokazati će vrijeme. Volio bi da se moja teorija o nadzoru ipak ne pokaže točnom. Priča se nastavlja, što će biti dalje neznam ali sad me zove sin od gazde da idemo na kafu... uživajte blogeri.
P.S. Kod mene inače vrijedi: Ko se jednom zajebe, opet će!
Trudim se da bude ko se jednom na mlijeko opeče drugi put i u jogurt puše, ali ne ide.
Post je objavljen 26.06.2006. u 14:31 sati.