Iako sam obicno pisao zajebancije na forumima, chatovima, blogovima, komentarima danas mi je krmeljava vratila misli i na neki nacin me natjerala da pisem o ljepim trenutcima nase mladosti. O sjecanjima koja se nemogu vratiti, o danima koji su iza nas a tako bi rado zeljeli da okusimo dio toga ponovo.
Nazalost to je nemoguce ali i kada pojedemo komad prekrasne torte sjetimo se ponekad kako je bila dobra i ukusna.
Sjecate li se sta ste i kada radili prvi puta ? Sjecate li se svojih osjecaja, svoje face, emocija, nacina na koji se sve to dogodilo, ukusa , detalja ?
Sticajem okolnosti zivot me je nosio po raznim drzavama i za sve me vezu neke ljepe uspomene. Ma koliko probavali nekada potisnuti emocije i sjecanja to je nemoguce. Iako sam kako neki kazu kao kamen i meni nekada srce omeksa i vrati me u dane kad sam bio "normalan".
Kada ste posljednji puta pustili suzu na neki film ? Kada ste citajuci crne kronike u novinama razmisljali o tome nekoliko dana. Posljednji puta suza mi je krenula gledajuci film " Duga mracna noc " a danas mi iz misli ne izlazi naslov sa http://www.24sata.hr "Pekinezerica spasila dvogodišnjaka od pitbula."
Mada mi muskarci reijetko javno priznajemo takve stvari ali cinjenica je da i mi imamo srce i dusu.
Da se vratim na sjecanja.
Danas sam se sjetio nehotice stvari koje inace ni ne pomisljam. Sjetih se svoga prvoga dana u skoli i bake koja me je odvela. Sjetih se prvih ljubavi i nekima se za cudo jos sjecam i imena. Sjetih se prvoga odlaska u kino i prvog pornica koji sam vidio. Djevajaka koje sam drzao za ruke setajuci korzom u Vukovaru ponosno ko paun iako neke nisu ni bile bas odraz ljepote :)
Sjecam se dana kad sam prvi puta dosao na more i probao dali je stvarno slano.
Sjetim se danas svoga rodjaka koji ima vec odraslu djecu. Jedne prilike rekao mi je da bi dao sve da vrati trenutke kad su njegova djeca bila mala i kad su skupa odlazili na more ili na godisnje odmor.
Pitam se danas, koliko u svom ovom stresu modernog zivota ,boje slice na boje, koliko ima onoga mirisa lipe i cvijeca kao nekada u nasem djetinstvu. Koliko ima osjecaja u nama za sve sto se desava oko nas i gdje se gube. Koliko stvarno uzivamo u svemu sto danas imamo i sto nas okruzuje.
(Ala ga ja serem pravo, vrijeme je da prestanem :)
Iako u konceptu nisam zamislio da ovaj post izgleda ovako ali nosile su me misli i osjecaji pa jebiga sad :)
Post je objavljen 26.06.2006. u 13:25 sati.