Nakon toliko pročitanih knjiga, susreta s ljudima i tako stečenih iskustava mogao bih već i sam napisati knjigu o međuljudskim odnosima. Ono što je najvažnije u odnosu među ljudima je da premalo slušamo naše sugovornike, da ne pokazujemo zanimanje za ono što govore, da ih rijetko gledamo u oči i da se bojimo biti iskreni kako ne bi taj odnos pokvarili. Kad se upoznajete s nekim bračnim parom, prijatelj vas upoznaje na nekoj večeri, znate li nakon pet minuta njihova imena? Čovjeku je, makar i podsvjesno važno njegovo ime. Mnogi će reći "meni nije" ali to je, rekoh podsvjesno i kada vam se imenom netko obrati drukčije gledate na njega. Ako s nekim razgovaram ili mi netko uputi mail, pokušavam ga osim slušanja i shvatiti i onda mu reći ono što sam ispekao u glavi. Opet, znam, kada dobijemo brdo mailova neke nabrzinu pročitati i onda tako i odgovorim. Sljedeći mail od te osobe bude - "jel se ti nešto ljutiš". Kad postavite jedan standard onda ljudi od vas imaju i očekivanja. I nevjerojatno je, kad slušate, imate razumijevanja, sjetite se nekog događaja od prije dosta godina, vodite računa o važnim datumima, običajima i slično, vrati vam se. Odjednom, ljudi prema kojima ste vi pokazivali dobrotu, vraćaju vam duplo. ne svi. To je utopija, ali dobar broj ljudi uzvraća pažnjom i onda imate onaj dobar osjećaj prihvaćenosti.
P.S. Moja kupaonica se još uvijek radi...
Post je objavljen 26.06.2006. u 07:51 sati.