Proklete škare! Radila sam neki dan svoju «Sportsku bilježnicu», trebale su mi za nju škarice. Jeste li primijetili koliko su škare nepotrebne, a opet veoma važne. Na primjer gomilu stvari možete raditi s nožem ili nekim oštrim predmetom i za to nikako ne trebaju škare, a kad treba izrezati nešto da bude precizno onda ni škare koje su samo jednu malu mrvicu tupe pošaljemo k vragu. Kod mene u obitelji škare su veoma važne, imamo bezbroj škarica za nokte, a opet svi koriste samo dvoje: one sa zaobljenim vrhom ili one s ravnim vrhom. Ostale su «u onoj ladici» i njih nitko nikada ne upotrebljava. Naravno s tim škaricama za nokte ne mogu rezati blesavi papir pa sam morala naći škare za papir. Imala sam jedne crne, koje su bile u mojoj pernici za školu. Odlučila sam uzeti njih. No, nisam znala da su proklete škare tupe. I tako sam stala rezati sliku jednog od najljepših nogometaša na SP (Kaka) kad su snažno zalupila vrata (jer je puhao vjetar). Saskočila sam se, a škare su presjekle ne samo glavu, nego i tijelo. I čak su skrenule na Ronaldovu sliku. Psovala sam sve po spisku. I vjetar, i škare i prokleta vrata. I tupost. Na kraju sam odlučila pronaći svoje crvene škare. Čudno je to kako je moja obitelj brojna, a svi za rezanje papira koristimo samo jedne škare, i to moje crvene koje imam od prvog osnovne. Cijela moja family je baš gledala neku tekmu (ne brinite nije bila Hrvatska-Australija) i tekma je bila stravično napeta, jer nisu imali pojma tko će biti pobjednik. Ja sam ih sve uzbunila. Nitko nije imao pojma gdje su proklete crvene škare. Pretražila sam cijelu svoju sobu, sobu svoje starije i sobu svoje mlađe sestre, sve kutije s knjigama, sve kutije s igračkama, sve moguće ladice u cijeloj kući. I nigdje nije bilo tih glupih crvenih škara. Cijela family je bila živčana, nervozna, psovali su mi sve pop spisku(a na spisku su bile i crvene škare), na kraju su se, htjeli-ne htjeli, morali pridružiti mojoj opsežnoj potrazi nazvanoj «U boj, u boj za crvene(škare, naravno) » Na kraju mi je mama predložila da pogledam na jednom nemogućem mjestu. Nasmijala sam se na to. Kako bi tamo mogle biti? No, ipak sam odlučila pogledati. Ionako nisam imala pojma kamo drugdje da pogledam. I odlučila sam pogledati tamo. I bile su tamo. Nevjerojatno. U ladici mog pisaćeg stola. U svom onom kaosu. Kako su tamo dospjele.? Slika se nije mogla spasiti jer je Kaka ostao bez glave i pola prsa(Šteta!). No pronašla sam drugu sliku. Izrezala sam ju savršeno kako samo moje crvene škare mogu. No, sad je trebalo naći lijepilo. Jeste li primijetili kako uz škare uvijek ide lijepilo. Ono, u školi ti kažu ponesi škare i obvezno lijepilo. Ne moraju ti ni reći da poneseš lijepilo odmah znaš da moraš. Tak osu povezani. Kao kad ti kažu drvo, a ti odmah pomisliš na list. Nije li tako? No, to sad i nije bitno. Mog lijepila nema!!!! Gdje sam ga dovraga stavila? Pretražila sam cijeli stol (uključujući i ladicu), no nigdje nije bilo mog lijepila. Tko ima pravo dirati moje lijepilo? Krenula je opsežna potraga. Cijela kuća je bila na nogama. Psovali su mi sve po spisku (uključujući crvene škare i lijepilo). Prvo zato jer su propustili gol(zbog mojih crvenih škara i to spektakularan gol), a sad će opet propustiti nešto. No, što ja mogu? Nisam im ja kriva. Zašto nisu bolje pazili na moje stvari kad znaju da ja na njih ne pazim? Gdje je moje lijepilo??????
Post je objavljen 25.06.2006. u 22:06 sati.