Naime, morao sam šutjeti, jer smo, u neku ruku, bili iznenađenje.
A tako me je vuklo da napišem makar koju riječ, jer se radi o, nama, jako dragim ljudima.
Bruno i Adriana su se odlučili na zajednički život i uplovili su u bračne vode.
Za one koji ne znaju, njih dvoje su bili u Organizacijskom Odboru Humanitarca u "Tvornici".
Bilo je lijepo gledati dvoje jednostavnih ljudi kako se stvarno vesele svojoj odluci - to su prenijeli na sve prisutne i nestalo je svake kurtoazije.
Neka mi se oprosti, no svadbene svečanosti su, kao i mnoge stvari i običaji, izgubile onaj svoj prvotni značaj i prerasle su u natjecanje u glamuroznosti, isticanja ... svega i svačega ... a mladenci postaju samo markeri tako da se zna "na čijoj je svadbi bilo ti i to i to i ...".
I zato mi je drago da smo bili na njihovoj svadbi, jer su mi pokazali i dokazali da se nismo prevarili - jednostavni, mladi i zaljubljeni jedno u drugo i to je jedino bitno. I to se slavi i samo to su htjeli podijeliti sa ljudima.
Znači, postoje te neke stare vrijednosti. Treba malo pročeprkati ... pa se nađe i toga.
Još jednom - u ime Caimána ... sretno, vas dvoje. :-))
Post je objavljen 25.06.2006. u 20:47 sati.