Evo, čitam neke svoje ranije postove...Bože, koliko ih ima! Neke sam već i zaboravila. Čini mi se kao da je cijela vječnost prošla otkad sam objavila svoj prvi post na ovom blogu.
No, dok ovako pišem, znam se zapitati...više je to kao neki crvić koji zna s vremena na vrijeme prorovati mojom glavom...Prije, još u samim počecima, imala sam puno više posjetitelja nego sada...I onda se zapitam u čemu su moji prijašnji postovi bili bolji od sadašnjih. Dapače, mislila sam da sada bolje pišem nego prije.
No, ionako nije važno. Oduvijek sam mišljenja da je kvaliteta ispred svega. Više volim kada me posjeti nekolicina ljudi i koja da svoje iskreno mišljenje nego oni beskrajni komentara u kojima se vidi da je to odgovor na tek djelomično pročitani tekst. I već sam odavno shvatila da to pišem ponajprije zbog sebe. Da nemam volje ili želje više nastaviti pisati, mislim da me nikakav broj komentara ne bi mogao nagnati da počnem opet pisati.
I nikada mi neće biti jasno zašto većina ljudi uvijek naginje slavnim imenima ovog bloga, smatra da se treba samo postaviti u uzoru na njih, pisati o temama koje pišu oni...jer, hej, tako će se dospjeti na cool liste i svi će saznati za njih. Na kraju mislim da većini takvog mišljenja plan ipak ne uspije jer je ovdje važnije od svega imati svoj vlastiti stil i osobnost po kojem će pojedinac biti prepoznatljiv kao individua i isticati se u mnoštvu.
Mogla bih po svemu ovome zaključiti da kopiranje nikad ne pali. Ni u kojem aspektu života. Najbolje i najorginalnije će biti uvijek ono što čovjeku sine ili dopre iz njegova vlastita mozga.
Voljela bih se malo osvrnuti i na današnji blog svijet. Sve više mi se čini kako bi svi htjeli biti slavni i popularni na temelju mlaćenja prazne slame. I to odmah, brzo i efikasno, da se lansiraju u vrh vrhova. Reklame, spamovi, tekstovi u kojima ne raspoznaješ bitno od nebitnog, kopiranje i sl. Jesu li to autorski radovi po kojima bi se pojedinac kao takav mogao istaknuti?
Možda je nekima uspjelo. Ja bih rekla – vrlo teško.
Ali kako je to danas u Hrvatskoj, pa tako i u svijetu, mogla bih istaknuti i drugu stranu medalje. Kvaliteta je na sve manjem nivou, i to kvaliteta svega što danas sačinjava naš život.
Budući da u ovom postu najvećim dijelom govorim o blogosferi, mogla bih reći da ni ovdje nije ništa drugačije. No u moru svega i svačega uvijek se nađe za svakoga ponešto, i ako je čovjek traži, zaista može naći i kvalitetu. Šteta je što baš mora tragati za njom.
Dosta sam vas zagnjavila.
Odoh.
:)
Post je objavljen 25.06.2006. u 20:18 sati.