ne znam zbog čega sam to tada točno napravila. možda mi je sad malo žao, a možda i nije. zidovi sad zjape gotovo potpuno prazni i zauvijek pričaju o tom danu, tim osjećajima. osjećajima koji su me iznenadili. osjećajima koji su tako neočekivano banuli u mene da se nisam uspjela ni snaći. svih osamnaest godina se slilo iz mene. svi trenuci očaja, tuge, razočaranja, straha, mržnje, ljubavi, neshvaćanja. bila je to lavina koja me progutala. snježna lavina. nisam znala da to mogu osjećati. mislim, ponekad se sjetim svog djetinjstva i takvih dana. ali oni su najčešće bili uzrokovani nekim mojim hirovima i raspoloženjima, mojim preispitivanjem same sebe. mog uzroka postojanja i njegove svrhe. mogla bih reći da mi depresivni trenuci nisu bili strani ni kad sam imala dvanaestak godina. ili manje? nije važno. sad barem. ponekad mi se dogodi da me, sasvim iznenada, nešto stegne u trbuhu i preplavi me najneugodniji osjećaj ikad. to traje par sekundi i onda prestaje. ono što sam ja osjetila taj dan je bila mješavina razočaranja u samu sebe, mržnje onih koji to ne zaslužuju, zbunjenosti i totalne apatije. kao da hodam čas po užarenom, čas po ledenom kamenju. na kraju sam bila preumorna za plakanje. sad, kad bih trebala biti najsretnija, najzadovoljnija, ja sam se osjećala kao stranac u vlastitom životu. što nam se to dogodilo? vječno pitanje. osjećala sam se kao da u tom trenutku ništa više nije bilo važno. kao da me nije bilo briga što će se dogoditi sa mnom. kao da bih mogla umrijeti baš te sekunde. i ne bih žalila ni za čim jer me više nije bilo briga ni za što. možda se još uvijek tako osjećam. ne znam. jedino što trenutačno znam jest da me ova životna epizoda zauvijek povrijedila, pokazala mi koliko riječi mogu biti oštre i teške. priznajem, bojim se. umirem od straha. bojim se da nemam ono potrebno za preživljavanje. bojim se da sve više počinjem sličiti njemu i vidim da to vodi nečemu što mi se uopće ne sviđa. bojim se da su očekivanja tako velika da će me ugušiti prije nego išta uspijem pokušati napraviti. bojim se da neću moći izdržati sve to sama, u nepoznatom. bojim se da nisam onakva kakvom me drugi vide i sa nikada neću ni biti. bojim se da sam ostala potpuno prazna.
Post je objavljen 25.06.2006. u 18:52 sati.