Ko da nemam snage da nastavim, kao da je pjesmi kraj...
Lagano se topim i nestajem, moje pjesme više nisu ljubavne...
Gubim vjeru, a ona mi je sve!
A onda svane novi dan i ja se zaljubim u ovo nebo iznad nas...
I sunce što se smješi ko kad majka oprašta djeci što su bila nestašna...
Al kaži kako dalje kad, kad se nebo zamrači, kad se spuste oblaci, kad se sunce ne vidi...
Kaži kako dalje kad ljubav nestane, kad se riječi istroše, kad se natrag ne može...
...MAMA...
Zar si lagala kad si govorila da dobro uvijek pobjeđuje,
I kada ne znaš kojkim putem, treba putem ljubavi,
i da smo ispred Boga isti svi...
Al kaži kako dalje kad, kad se nebo zamrači, kad se spuste oblaci, kad se sunce ne vidi...
Kaži kako dalje kad ljubav nestane, kad se riječi istroše, kad se natrag kad se natrag više ne može,
Tako malo vremena nam ostaje, kada stisnu godine..
Bez ljubavi sve prestaje...
Post je objavljen 25.06.2006. u 18:11 sati.