Moram priznati da razočaranje nakon nedavnog debakla naše nogometne vrste u Njemačkoj,nije izostalo.Svima je u licima bila usjećena tuga i žalost zbog propuštene prilike za ulazak u osminu finala ali što je tu je,uspjesi ponekad i izostanu,ma koliko se mi njima nadali.No da se osvrnem na svoje reakcije neposredno nakon utakmice.Naravno da je bila prisutna doza tuge,ali ne tolike kakvu ljudi inače osjećaju nakon eliminacije iz nekog sportskog natjecanja.Kao da sam svoja stajališta sada pretvorio u praksu.Tako me primjerice sat vremena poslije utamice uopće nije bilo briga jesmo li ispali ili ne.Naprosto,zašto bih se zamarao nekim bezazlenim krucijalnim nogometnim pitanjima kada mogu uživati u ljepotama koje me okružuju.Tako sam na ljubljenom mi kvizu,tješio ljude aludirajući na našu domoljubnost,položaj i krv koja teće kroz naše vene.Pa ljudi,mi imamo svoju državu,mi smo slobodni i neovisni(formalno)!
Osvrćući se na simboliku današnjeg dana,želio bih okrenuti pažnju na sve ono izvansportsko i nenogometno.Zašto ljudi takav jedan neuspijeh shvaćaju tragično kada to uopće nije.Zašto se zmarati sportskim ''neuspijehom''?Imamo previdno more,kvalitetnu vodu za piće,divan krajolik,seksipilne žene,sva prirodna bogatstva koja bi svaka zemlja članica Europske unije mogla poželjeti,ali si ih može samo nacrtat.Pa samim time,tko je taj tko bi trebao moliti za naš ulazak u EU?mi ili Europa?budimo autoritetni i recimo ONI!
Na današnji datum,tada subotu,Vladimir Šeks je održao govor kojim se potvrdio referendum proveden u naciji.Ide se u odcjepljenje od Juge,pokreće se proces autonomnosti!Iako je tek 8. listopada 1991. konačan kraj prepirka i datum kada Republika Hrvatska postaje ono što jeste,današnji se dan slavi kao Dan državnosti.Dan na kojega možemo biti i ponosni i ljutiti.S jedne strane,donio nam je autonomnost a s druge,jugonostalgičari će se složiti, lošiji standard života nego li u bivšoj Jugi.To je ono za čime bi političari trebali težiti,za stadardizacijom života koja je prijeko potrebna.To uzdizanje trenutno izostaje,ravnamo se sa Europom iako bi se trebali ugledati na Švicarsku koja je uvijek stajala neutralna i prosperirala.A mi jadni Hrvati,uvijek želimo isticati naš mentalitet koji ne trpi sjenu već apsolutnu top poziciju.No to je na ovoj 'europskoj smotri' dragi moji,nemoguće.Ne zato jer se ne možemo nositi sa Europom,ne,nego zato jer smo daleko iznad nje!Po činjenicama koje će određivati naredni tijek budućnosti.
Smatram da se agonija svih ratnih invalida,palih boraca i sudionika ne smije obezvrijediti,već opravdati,etičkim i moralno opravdanim postupcima u razvitku lijepe naše.Ukoliko te svijesti izostane,narodu propast ne gine.Elitno društvo će biti to,koje će određivati naš tijek života,običnih laika.
Pogledajmo samo sa čime se možemo dičiti!Pa zar itko u svijetu ima ovo što mi imamo? Nema zasigurno,no daleko nesposobnije zemlje uspijevaju svoje brendove promovirat na način na koji mogu prosperirati.Nažalost,mi taj način još nismo spoznali,niti još dugo nećemo,dok se god ne promjeni mentani sklop hrvatskog čovjeka koji teži za onime što je neobjektivno.
Postanimo skromni i postižimo ono što je u našoj moći!
Povodom Dana državnosti , 25.6. 1991. godine
Čestitke čitavome narodu!
Mario
Post je objavljen 25.06.2006. u 14:30 sati.