Jučer mi je izlazak prošao neplanirano što mi je definitivno dokazalo da neplanirano ispadne na kraju najbolje i to zapamtite!! Jer mi je bilo savršeno. Dugo mi nije izlazak bio tako dobar. Ne trebaju Vam novci i karte za fenci šmensi klubove, ne trebaju Vam pluća puna dima, masa primitivnih idiota okruženih oko tebe, itd. Jedino što trebate ste Vi i par ljudi s kojima ćete se osjećati ugodno i zabava može početi!
Eto, ovo što ću sada napisat, tj. objaviti nema veze sa jučerašnjim izlaskom. Motivirano je nečim drugim, a i napisano je prije dva-tri dana tako da se ne bi neki zabunili. Let’s get it on ...
Što je za Vas prijatelj? Prvo trebamo definirati da li prijatelj za Vas uopće znači nekakva fizička osoba ili nešto drugo? Ako je to ipak osoba, jer je prijatelj za većinu nas osoba, onda što Vam ta osoba predstavlja? Kolega iz klupe, osoba s kojom izlaziš, koja popunjava rupe vremena koje bi ti želio ispuniti kavom ili slično, osoba na nekoj listi prijateljstava? Što? Razmišljam i shvatim da otkad znam za sebe, tj. svjestan sebe, tražim objašnjenje što je prijatelj. Valjda kako se razvijaš tako ti se i mijenjaju stavovi. Što bi za mene značio prijatelj. Prvenstveno, a vjerojatno i jedino, prijatelj te mora prihvatiti takvog kakvog jesi. Ako ste obični, pripadate nekoj uobičajenoj grupi ljudi, budite sretni jer ne znate kako je teško naći prijatelja ako barem i malo odudarate. I što bi trebao? Možda je rješenje u tome ... trebam primijeniti pravilo go with the flow ... Prilagoditi se. Ali ne želim, i što je bitnije ... mislim da ne bi mogao ni da želim. Jednostavno mi to nije u prirodi. I da li time želite reći da mi je nakana da budem drugačiji i da to pokušavam, onda recite. I baš bi to trebao poštovati Vaš prijatelj.
Pesimista, iskren, oštar na jeziku ... često ... voli podjebavati, morbidan, voli da sve bude organizirano, ljute ga neodgovornost, voli obaviti stvari ... mane ili vrline prijatelj treba prihvatiti, ali i Vi njegove. Da li se trebate bojati otkriti vaše tajne prijatelju? I tražite i tražite i napokon dođe nekakva kompaktna osoba ili dvije. I uložite toliko truda u to da bi na kraju sve to otišlo ... put pod noge. I shvatite da su prijateljstva nešto što će Vas u životu pratiti i što ne možete izbjeći, a Vama se tako ne da ... Ne da Vam se više ulagati trud u pokušajima da sebe objasnite, da se međusobno shvatite i da dođete na istu „valnu duljinu“ ..., a kad se to i dogodi, kad krenete ubirati plodove vašega mukotrpnoga rada ... shvatite da ti plodovi možda i nisu tako slatki. I objasnite ljudima da Vam se ne da ... Objasnite! Kako?
I dođe Vam da sve pošaljete k vragu. Jer mijenjati se ne želim ... ne želim biti dio kolektiva ... izgubiti sebe u korist nečega što nije toga vrijedno. A tom željom da se ne mijenjate shvaćate da nikada nećete naići na nekoga tko će Vas baš takvog prihvatiti ... i dižete ruke. Vjerujete u utopiju. Sam, ako treba cijeli život ... tako i onako to treba pregrmjeti da dođe prijateljica koja nam je svima zajednička i koja nas jedina shvaća, svakog pojedinog od nas ... i s njom možemo biti onakvi kakvi jesmo, bez straha da nas neće prihvatiti. Jer ta naša prijateljica, smrt, prelazi preko svih naših razlika ... izjednačava nas, svi isti ... svi jednaki. Smrt briše sve posebnosti, sve mane i vrline. Možda se tek tada svidite nekome. Smrt nas izjednačava ... i da vidim onda tko se neće htjeti družiti sa mnom?
Post je objavljen 25.06.2006. u 22:30 sati.