Često se pitam zašto su nam na putu stajale skretnice?
Možda kandže sudbine? Ne. ne nije, ne vjerujem u sudbinu,
Izmislili smo je radi satisfakcije, put do sreće je bio krojen
strahom.
Molim te, obuj druge cipele,zapali skretnice,razbij automat
za coca colu, pozovi taksi da te doveze do mene!
Molim te, nemoj više krojiti škarama straha, svoje sam zakopala,
učini isto, slomi strahove, pogledaj nebo i pročitaj sve je u
zvijezdama zapisano, pusti neka ljubav bljesne!
Ne smijem previše željeti jer ne znam mogu li
toliko dobiti, ne znam mogu li stati cijela u tvoje srce, ne znam
želis li me sakriti u svoje skute i ne puštati, ne znam koliko je čvrst
tvoj zagrljaj hoce li zaboljeti kad popusti, samo malo znam o tebi,
znam da nista ne znam!
Ali ipak te jos jedan put molim..
nemoj više krojiti škarama straha, jer te volim!
Post je objavljen 25.06.2006. u 12:13 sati.