ZADAĆNICA NIKOLE ŠOŠKIJA (08.11.2001)
“Moj doživljaj poezije Sergeja Jesenjina”
Sergej Jesenjin je uvijek za mene bio čovjek od iskustva što se tiče opisivanja pejsaža i svoga kraja. Zato sam izabrao njega i njegove pjesme koje u meni pobuđuju osjećaj animalnosti, te transcedentalnosti prema selu. Selo je moja budućnost i moj san, ova bućnost i osjećaj samoće u gradu ne može opstati u meni. Grad i selo su totalno suprotna pojma, pa pošto me grad guši, morat ću okušati život na selu, gdje i teži moj duh. Oduvijek sam volio selo, kao i Sergej, zato bih sam sebe mogao pitati jesam li ja Sergej, ili je li on ja? Čitajući Jesenjinove pjesme spozano sam što je u biti krava, te neke druge životinje, te sam ih odlučio uzgajati. Mislim da su životinje vjernije od ljudi te da ih je lakše voljeti, s njihove strane biti lakše voljen. Kada bi uzgojio mnogo životinja, ne bi ih ubijao nego iskorištavao u neke druge svrhe, recimo za mlijeko, sir, vunu, a možda bi jednu kravu s velikim rogovima poklonio Šćuricu. Svakom priajtelju bih poklonio neku životinju, npr. Dvornik bi dobio kozu, Gašo jednog malog tornjaka po imenu Bruno, da se može družiti Alfom, Kovi bih poklonio konja da se uči voziti i Zvonku ovcu da se uči brijati. Moje životinje bi bile ekološki svjesne i ne bi pojele čovjeka.
Stoga sam odabrao pjesme koje mi se najviše sviđaju, a to su Krava, Lisica, Pjesma o kuji, Kačalovljevu psu. U njima on govori o bitku životinja te njihovim krepostima. Kada ja umrem ako umrem želio bih se reinkarnirati u psa lutalicu, ali ja bih se prao svaki dan i spašavao bih ljude od neugodnih iskustava. O kakav bi ja šarplaninac bio, zvao bi se Rambo. Sergej bi me možda opisao, a možda i ne bi, on opisuje selo, voćke i životinje zato je i bio poznat.
Zaključujem da je lijepo živjeti na selu, čitati Sergeja, te sjediti kraj vatre i slušati kako pucketa vatra.
OCJENA: NEDOVOLJAN (1)
mal
Post je objavljen 25.06.2006. u 12:23 sati.