najprije se u sebi zahvalila gospi što to nisu njezina braća, a onda odmah pribravši se, skočila u more. hvatajući rub barke pokušala je dovući je do nasukane brodice. uz veliki, a za djevojku njezine dobi, gotovo nadljudski napor, jer cvijeta nije smjela ostaviti vesla, uspjela je. mala se barka trljala o brodicu. privezala je konop s prove kad je cvijeta složila vesla, a onda je i cvijeta isto učinila konopom s krme, tako da barka nije mogla otplaviti, samo je poigravala uz brodicu.
prekoračile su bande brodice i onako sve, gotovo napipice, nabasale na već obamrlo tijelo muškarca.
zajedno su ga nekako uspjele dovući do strana brodice i prebaciti djelomično preko rubova. cvijeta je ušla u barku i vukla ga, a mara ga je iz brodice tiskala. konačno su ga ubacile i odahnule. trebalo se je sad vratiti natrag, barkom na žale.
mara je i opet ušla u more i kad su odvezale barčicu vukla ju je, a cvijeta je veslima održavala stabilnost i koliko toliko smjer plovidbe. bilo je potrebno puno vremena, činilo im se da je trajalo urama dok se nisu dokopale žala i dok mara nije napokon stala nogama na dno. onda je sve bilo lakše, jer je i cvijeta iskočila, pa su zajednički ponovno nasukale barku na sigurno, nagnuvši je malo na stranu. obamrlo tijelo unesrećenog su sad obje povlačile iz barke i držeći ga za ruke i ispod ramena odvlačile na suho i prema kući.
......
prova - pramac
banda(e) - strana(e)
napipice – napamet
......
po odijelu koje je imao na sebi znale su da se radi o vlastelinu. bio je to mladi muškarac, gotovo dječak, onako blijed zatvorenih očiju, svijetle, sad zalijepljene kose, pravilnih crta lica. djevojkama se učinio vrlo zgodnim. cijelu noć su se mučile da ga vrate u život. on bi povremeno otvarao tamne oči i zamućenim pogledom ne raspoznavajući ništa oko sebe, ponovno bi ih stenjajući zatvarao. tek negdje u svanuće borba se isplatila. mladić je najposlije usnuo, a po njegovu ravnomjernom disanju znale su da su dobile bitku. i more se pri zoru smirilo, a vjetar primirio, sve je opet bilo kao i prije. sama u maloj ribarskoj kućici mara je promatrala usnula mladića ne želeći se odvojiti od njegova improvizirana ležaja.
oko podneva vratili su se ribari, bez ribe, ali živi i zdravi i nemalo iznenađeni onim što su našli i hrabrošću djevojaka. kako su na putu prema kući svratili na lopud znali su da se je u moru izgubio ivan, sin jedinac jednog od najviđenijih gospara dubrovačke vlastele. odmah su znali da su djevojke baš njega spasile.
pričalo se na lopudu da je s kmetovima išao na svoj lopudski posjed kad ga je blizu obale uhvatilo nevrijeme. kmetovi su poskakali u more i plivajući se spasili, a on je sam ostao u brodici.
Post je objavljen 24.06.2006. u 23:50 sati.