PRETVARAČ
Priča Kuki:
Išao sam na sastanak s nekim komadom i prolazio pored neke cvjećarnice, kada mi padne na pamet da bih mogao kupiti ružicu. Uđem, unutra je bilo nekoliko ljudi, a ženska za pultom, čim me spazi, uzvikne:
- Milivoj, si to ti?!
Zinem da uzmem zraka da izustim "nisam", no ona munjevito zaobiđe pult, probije se kroz ljude, nađe se preda mnom, pogleda me u oči i kaže: "Sve znam! Ne trebaš mi ništa reći!", te me obujmi kratkim, snažnim, debelim rukama, pritisne me na svoje ogromne sise i počne davit. Ja se koprcam, a ona nastavi: "Ne moraš mi ništa govorit, znam kak je!", na što počne grabiti naramke raznog cvijeća i gurati mi ih u naručje: "Za mamu! Za tatu! Za tetu!" Za pizdu strininu! Pri tome govori jednoj od ženski koja stoji sa strane: "Znate, kak je njima teško!" Izvijam se da se ono cvijeće ne razleti na sve strane i pokušavam reći da nisam Milivoj, a neki frajer sjedi odmah iza vrata i dobaci resko, ispod glasa: "Šuti, mali! Kidaj i nosi to cvijeće odavde!" Turajući mi cvijeće u ruke, ženska me je gurala prema vratima, i kad već nisam mogao gledati preko svega što mi je natrpala, izbaci me van.
Nosim ono cvijeće po cesti, a u susret mi dođe neki veliki frajer, stane preda me, grdo me pogleda i kaže:
- Brankec, dosta je bilo!
Vrisnem:
- Nisam je Brankec!
Frajer me šutke prezrivo odmjeri i procijedi:
- Dobro se pretvaraš!
I ode.
Dođem gdje sam se dogovorio s ženskom, ona upravo stigla, uručim joj sve ono cvijeće, a ona se počne smijati i kaže:
- Znaš, sasvim sam te drugačijeg zamišljala!
Post je objavljen 24.06.2006. u 18:42 sati.