znam ljude koji stalno padaju
oni padaju zaista gotovo uvijek
i kada se uzdignu malo
i kada im bude stalo
i kada ne plaču
nešto ih svejedno rasturi do kostiju
prečesto padaju
prečesto da bi od njih nešto bilo
ti ljudi stradaju u fatalnim okršajima
sa svojim zadnjim pokušajima
nadaju se velikim uspjesima
često su optimisti
pa zaboravljaju da padaju
ponovo i ponovo
daju im se zlatni savjeti
"čuvajte svoje živce"
(ništa što bi se krilo)
jer znate njihovi živci
su otišli dovraga
i tuđi smjeh tjera ih u očaj...!
daju im se zlatni savjeti
"čuvajte svoje živce"
ali kako da ih čuvaju nakon svega?
ali kako?
jer svijet ne dopušta promašaje
i svijet ne propušta prilike
da razbije one slabije
i veliča one jače
daju im se zlatni savjeti
"čuvajte svoje živce"
ali kako nakon svega?
ali kako?
napisano 31.03.2002. | pjesma broj 52.
Post je objavljen 24.06.2006. u 18:37 sati.