ovdje u tišini kakvu
samo kuća može pružiti
nitko me ne može čuti
kako pišem dolje niz redove
i ponekad osječam kako
nitko ne razumije ove riječi
to nije stran osječaj
i nije ništa nepoznato
zaista ne
ljepota je nešto što nas još uvijek straši
toliko vremena je otišlo i
nismo se pomaknuli nimalo dalje
toliko neželjenih situacija, a
pohlepa nas još uvijek plaši
dali je postalo imalo bolje?
jesmo li ozdravili?
geni će vam reči polovicu priče
a vi sami otkrit ćete svoju
svijet nas je napravio ovakvima
i takvima smo ostali
baš kao što je i
dječak sa teškoćom na svojoj strani rekao
u posljednje vrijeme
uopče se ne osječamo bolje
i tek smo prolazno dobre volje
primjetili smo i dražestnijih osoba
doznali smo i za vedrije stvari
u životu
da, jesmo, ali svijet nas je učinio ovakvima
i takvima smo ostali
napisano 10.08.2001. | pjesma broj 42.
Post je objavljen 24.06.2006. u 18:20 sati.