koliko god govorio
koliko god tražio slike
za koje znam da su
negdje daleko u meni
uvijek bih iznova
nalazio destrukcijski ponor
tmina i ponor
dolje niz stepenice
uzalud se pokušavaju
popeti naše zablude
istina je plakala
ne žaleći nikoga
dali se ikada budiš
iz sna zapanjena
istinom o ljudima
koji se poštuju
i potpuno su drugačiji
i potpuno su jedno
kako volim dvanaesti
kako ga samo volim
ti si slušala
ja sam ti pričao
sve je bilo tako vrijedno
kao nikada do tada
kao nikada
dali se nekad probudiš
i ostaješ zapanjena
i tužna
istinom o ljudima
nebo traži predah
dvanaesti dolazi
negdje daleko u meni
napisano 11.08.2000. | pjesma broj 28.
Post je objavljen 24.06.2006. u 18:08 sati.