Marketing
Ivanjski krijesovi
Ivanjskim krijesovima na rijeci Kupi,
sinoć je službeno otpočela sezona ljeta u Karlovcu.
Odkad za sebe znam, posjećujem taj tradicionalni festival na obalama rijeke što dijeli vječite rivale piromanstva; naselje Baniju i Gazu.
Zlobnici su već odavno ustvrdili kako je Kupa baš ovdje "prirodna granica" Europe i Balkana. Volio bih baš i primjetiti konkretne argumente ove teorije, no "rivalstvo" u priči o krijesu ovdje ipak ima sasvim drugi karakter. Običaj je toliko star i vizuelno upečatljiv da ga srećom ni jedna konotacija ne može ugroziti sve još od drevnih poganskih vremena.
Na gradskim se obalama, kao što i priliči, okupilo mnoštvo svijeta. Pod prigodnim šatorima, točilo se, jelo, pilo. Svirku i graju domačeg vašarskog običaja, Kupa je pronosila svojim koritom u duboku noć.
Banijanski most (prema naselju Banija, karlovčani ga zovu banijanski a ne banijski!) kulminirao je vrevom šetača u svim smjerovima. Sa njega je predstava krijesa pravi koloseumski doživljaj, za one koji su osigurali mjesta za poglede što će ih grijat na plamenom obasjanoj pučini, jednako kao i za one koji će ležerno promovirat sebe i svoje u toj kaotičnoj šetanciji.
Tek kad je nad glavama okupjenih u išćekivanju zasjela mrkla noć najdužeg dana, zabljesnuše krijesovi. Netom prije nagovješatavale su ih samo uvodne vatre upaljenih baklji i manjih krijesića. Glavna atrakcija spremala se pomno, danima. Stogovi drvene građe posložene uokrug visokog jarbola znalački su pripremani za noć vatrene svetkovine.
Konačno, buknuše i oni spektakularno, dižuć svoju jaru visoko u zrak.
Radoznala masa svijeta ubrzo je morala respektabilno ustuknutii iz neposrednog okruženja. Vrelina bijaše neizdrživa. Pod budnim vatrogasnim okom i šmrkom osigurane su sve predustrožne mjere kako festival ne bi izmaknuo kontroli.
Sa obala Gaze bukom se podigao šareni vatromet koji potrajaše 15-20-tak minuta. Pogledi okupljenih tada bijahu priljepjeni za nebo.
Vatromet danas nije nikakva novost ali atrakcija još uvijek jest. Doduše, neki ljudi, svikli od zlogukih komentara, imali su primjetiti kako ove godine vatromet nije bio dostojno bogat kao nekad, te da je odabran krivi trenutak (i mjesto) njegova događanja jer je dim pomahnitalih krjesova pokvario spektakl. Ja sam ipak bio zadovoljan jer sam uspio pohvatati ponešto zanimljivih kadrova. Oni su naravno nalik svim onima koje sam već slikao prošlih godina, ali to je za mene prevelik izazov kojeg se ne bih mogao lako odreći.
Banija i Gaza pobijedile su i ove godine.
Nepoznato mi ostalo, kao i uvijek, čije je ognjište a čije zgarište dočekao jutarnje sunce?
Ljeto je pušteno u grad.
sinoć je službeno otpočela sezona ljeta u Karlovcu.
Odkad za sebe znam, posjećujem taj tradicionalni festival na obalama rijeke što dijeli vječite rivale piromanstva; naselje Baniju i Gazu.
Zlobnici su već odavno ustvrdili kako je Kupa baš ovdje "prirodna granica" Europe i Balkana. Volio bih baš i primjetiti konkretne argumente ove teorije, no "rivalstvo" u priči o krijesu ovdje ipak ima sasvim drugi karakter. Običaj je toliko star i vizuelno upečatljiv da ga srećom ni jedna konotacija ne može ugroziti sve još od drevnih poganskih vremena.
Na gradskim se obalama, kao što i priliči, okupilo mnoštvo svijeta. Pod prigodnim šatorima, točilo se, jelo, pilo. Svirku i graju domačeg vašarskog običaja, Kupa je pronosila svojim koritom u duboku noć.
Banijanski most (prema naselju Banija, karlovčani ga zovu banijanski a ne banijski!) kulminirao je vrevom šetača u svim smjerovima. Sa njega je predstava krijesa pravi koloseumski doživljaj, za one koji su osigurali mjesta za poglede što će ih grijat na plamenom obasjanoj pučini, jednako kao i za one koji će ležerno promovirat sebe i svoje u toj kaotičnoj šetanciji.
Tek kad je nad glavama okupjenih u išćekivanju zasjela mrkla noć najdužeg dana, zabljesnuše krijesovi. Netom prije nagovješatavale su ih samo uvodne vatre upaljenih baklji i manjih krijesića. Glavna atrakcija spremala se pomno, danima. Stogovi drvene građe posložene uokrug visokog jarbola znalački su pripremani za noć vatrene svetkovine.
Konačno, buknuše i oni spektakularno, dižuć svoju jaru visoko u zrak.
Radoznala masa svijeta ubrzo je morala respektabilno ustuknutii iz neposrednog okruženja. Vrelina bijaše neizdrživa. Pod budnim vatrogasnim okom i šmrkom osigurane su sve predustrožne mjere kako festival ne bi izmaknuo kontroli.
Sa obala Gaze bukom se podigao šareni vatromet koji potrajaše 15-20-tak minuta. Pogledi okupljenih tada bijahu priljepjeni za nebo.
Vatromet danas nije nikakva novost ali atrakcija još uvijek jest. Doduše, neki ljudi, svikli od zlogukih komentara, imali su primjetiti kako ove godine vatromet nije bio dostojno bogat kao nekad, te da je odabran krivi trenutak (i mjesto) njegova događanja jer je dim pomahnitalih krjesova pokvario spektakl. Ja sam ipak bio zadovoljan jer sam uspio pohvatati ponešto zanimljivih kadrova. Oni su naravno nalik svim onima koje sam već slikao prošlih godina, ali to je za mene prevelik izazov kojeg se ne bih mogao lako odreći.
Banija i Gaza pobijedile su i ove godine.
Nepoznato mi ostalo, kao i uvijek, čije je ognjište a čije zgarište dočekao jutarnje sunce?
Ljeto je pušteno u grad.
Post je objavljen 24.06.2006. u 14:20 sati.