Marketing
Petar Pan
jučer sam gledala film "Hook", neku interpretaciju petara pana, no, petar je več odrastao čovjek i ima dvoje djece.... no, neću se osvrtati na sadržaj, možda ga znate, možda ne, nije stvar u tome...
nadam se da svi znate izvornu priču o dječaku koji je cječno htio ostati dječak....
no, sama priča, mislim, njezin smisao...
sam petar pan predstavlja nas, tj. onaj dio nas koji zauvijek želi ostati dijete. bez odgovnornosti, bez obveza, samo biti dijete, uživati u životu, slobodno.. letjeti, letjeti snovima...
treba ti samo jedna lijepa misao, i odmah ćeš poletjeti... tako jednostavno, tako čisto...
no, sad, sam kapetan hook (ili kako ga zovu na hrvatskom, kapetan kuka) je gorka stvarnost, tik-tak-tik-tak-tik-tak
njegov najveći strah, krokodil, smrt i prije svega vrijeme.. vrijeme koje nezaustavljivo prolazi... hook je razbio sve satove, no time ipak nije mogao zaustaviti vrijeme... sve je postalo gore kada se pred tim starim mornarom pojavio dječak, dječak koji će to zauvijek i ostati... dječak koji je iskoristio ono što je imao, dok je se sam hook cijeli život borio za nešt što više nema nikakvog smisla....
wendy i ona neka ostala djeca, to bi pak simbolično trebalo biti ono što je dobro. postoji kušnja da se zauvijek ostane dijete, vrijeme prolazi, ali pametna djeca će se vratiti kući kako bi živjeli svoj život onako kako treba.. vratiti se kućama i zadržati lijepu uspomenu na nigdjezemsku... jer svi se mi moramo vratiti svojim voljenima koji se brinu za nas...
samo djelo je vrlo poučno, kako za koga.... ali u isto vrijeme i deprimirajuće.. jer, postoji jedno mjesto gdje se može letjeti, mjesto gdje su svi sretni...a mi smo zarobljeni u ovom sivilu, a vrijeme samo teče tik-tak-tik-tak....
rastemo, dobivamo obveze, i prije nego se osvrnemo, več smo završili ne znam koliko škola, imamo djecu , dosadan posao, brak, dvolične ljude oko sebe....
ogorčeni smo, baš kao hook, a vrijeme samo teče, tik-tak.....
i onda dođe i taj trenutak, naj zadnji, kada završavaju svi snovi, sve želje, padne mrak i gotovo....
naravno, svi bi željeli da poslije toga ima još nešto, da to nije tek puka biologija, stane i gotovo....
no, koliko god se nadali tome, nekako uvijek priželjkujemo da se vratimo, da se vratimo tamo gdje su snovi stvarnost i gdje su svi sretni.... na neko mjesto, gdje nikada zapravno nismo ni bili, a uvijek smo htjeli otići - zemlju petra pana
mnogi, kada čuju to ime iz bajke, samo pomisle, dječak koji nije htio odrasti, obična bajka...
no, u toj bajci ima mnogo više toga od puke bajke... mislim da bi sve općenito bilo ljepše da ljudi više čitaju bajke ili gledaju crtiće, najozbiljnije... pod crtićima ne mislim ovo današnje smeće, tipa pokemoni ili šta ti ja znam kakvo komercijalizirano, super digitalno čudo, nego one lijepe stare, disneyeve... kralj lavova, petar pan, mala sirena.... možda zvuči glupo, ali ljudi su prije vjerovali u bajke i legende, i mislim da im je bilo ljepše nego nama danas... pogledaj neku seriju, na brzaka, a poslije toga bježi jer več kasniš.... treba uzeti vremena, barem malo, sjesti, pročitati knjigu, pogledati neki dobar film...
zavisi od ukusa, ali recimo mene će te prije vidjeti kako gledam prastari crić, tipa bernard i bijanca (znam da nikad nista čuli za to), nego da sad razbijam glavu nad nekim krimićem ili čime god....
mora se malo otkačiti od stvarnosti, izgubiti se u mašti, tek tako.... samo problemi počinju kada se ljudi previše izgube u mašti...i onda jednog dana, jednostavno se probude iz tog svijeta, nađu se u stvarnosti....padnu u depresiju.... najčešći simprom suočavanja sa stvarnošću, pubertet, kada ništa ne ide onako kako bi mi željeli, jer su nas dosad učili kako je svijet lijep, kako će sve završiti dobro, svi su ljudi u suštini dobri...a onda dođemo do nekog perioda odrastanja, kada zaključimo da nije sve onako kako nas uče u školi....
no, koliko god sve to bilo čudno...ne znam, recite što hoćete, da sam djetinjasta, zaostala, naivna.... ali vjerujem u to, da u svakom ima nečeg dobrog, samo se treba naći, katkad to ide lakše, katkad teže, ali u svemu lošem, ima nećeg dobrog.... i kad ste več totalno na dnu, nemože biti gore, zar ne? mora biti bolje, to je prirodan poredak stvari.. to se zove okorjeli optimizam :)
ako nešto ne valja, popravi...
ako nešto ne ide, pokreni...
ne znam, ako imam neku lošu ocjenu, kojom nisam zadovoljna, pa neću cmizdrit več ću uzeti jebenu knjigu iliti bilježnicu i naučiti...
znam, neke stvari nisu tako lake za srediti, ali za sve postoji neko rješenje, koliko god nam se činilo da ne.....
i odna, kada sve prođe, kada sat otkuca..... ne ćemo biti nesretni kao kapetan hook, več će mo biti sretni što, ako ni ne idemo i nigdjezemsku, barem nam je bilo lijepo.....
toliko za danas o tome....
xoxo
Post je objavljen 24.06.2006. u 13:22 sati.