Evo baš slušam Stuck in a moment i to me podsjetilo na ljeto 2004. Uvjek pomišljam kako mi je to bilo najljepše ljeto, iako, objektivnije gledano, bolje se zabavljam sad, no tad sam tek počela pravo izlaziti i sve je to bilo novo za mene. A i jedna druga stvar je učinila to ljeto posebnim. Mi cure smo bile skupa 0-24, bile smo sve slobodne i puno smo se ludirale, to ljeto sam se jako zbližila s Burom koju prije tog i nisam baš dobro poznavala. Stalno smo skupa lutale gradom, morala sam slušati o profesorima u gimzi koji će mi predavati, morala sam slušat o tipovima koje nisam poznavala (slušala sam priče i o Igoru...eh da...kad se sjetim...nisam imala pojma ni tko je to...).
Siki, Mo, Bura i ja smo znale satima ležati na toplom poligonskom betonu, gledat zvijezde, pjevat ili se jednostavno smijati. Često smo sjedile pred giminim stepenicama, pušile i komentirale dečke koji idu pit vode poslije nogometa. Puno smo izlazili s hrpcom dečkiju koji nas sada jedva i pozdrave. Šteta. To ljeto smo svaki dan provodili skupa s njima. Al to tak valjda ide. Još smo tog ljeta bili svi skupa, i Dora je izlazila s nama i Marina i Josipa ali to se sve sve razvodnilo. Jako.
I sad mi to malo fali...malkice. Fale mi one tipične ženske subote, kad odemo negdje, naplešemo se ko lude, odemo do drugog mjesta, opet se naplešemo, i na kraju večeri u parku prepričavamo što se dogodilo kad je neka od nas otišla na wc.
Eto, to mi fali. Bura nam je već dugo subotom oteta od Dotičnog i njoj je super al meni faaalllliiiii. Siki se pokupi sa svojim, ja sa Igorom i sve tako...zato predlažem da jedne subote ovog ljeta ostavimo "muškarce kod kuće" i odemo se proveselit...mi, žene!
Post je objavljen 24.06.2006. u 12:05 sati.