-Kako se osjećate?
-Pa rekla bih dosta dobro. Vode me sretne misli!
-Mislite li da je to dovoljno?
-Ne, ne mislim. Ali dok traje, dobro je!
-Ali vi znate da to nije stvarnost i da ne možete cijeli život istu grešku raditi? Zašto ne
kažete nešto već jednom?
-Mislim da ne mogu. Ne još. Bojim se da ću izgubiti i ovo šta imam. Možda je sve to
iluzija, ali me veseli. Nekad je lijepo živjeti u svijetu mašte.
-Da,lijepo je, ali prije ili poslije se morate vratiti u stvarni svijet i što više budete
odugovlačili, bit će teže.
-Da,znam, ali ne mogu...ne sada, kad nemam razloga vjerovat da će bit dobro!
-A probajte, nemate šta izgubit osim iluzije!
-Probat ću. Sutra.
-Samo nemojte da sutra opet kažete sutra!
-Neću valjda.
-Nije vam to uopće dobro. Brzo može svega nestat, cijele te iluzije i šta onda?
-U redu...stvarno će bit sutra.
-Odlično. Dobra odluka, samo se držite toga. Bilo mi je drago popričati s vama.
Sretno s tim!
-Hvala. Nadam se da se vidimo uskoro!
-Naravno da se ne nadate, samo ste pristojni. Ne želite vi mene ponovno sresti. Bolje se
osjećate kad me nema.
-U pravu ste. Ali valjda jer previše boli svaki susret sa vama.
-Vjerujem. Da ne boli, vi i ja ne bi ni postojali kao takvi. To je naš smisao. KAko god
bilo, laku noć!
-Uvijek je laka kad vi odete. Vidjet ćemo se još. Znam da hoćemo.
-chinchi
Post je objavljen 23.06.2006. u 22:07 sati.