Marketing
Umjetnost života
Na satu religije profesor je najavio priču o Umjetnosti-Umjetnosti života..
Kada su učenici nakon ulaska u učionu u prvoj klupi umjesto gomile papira, isrctanih folija za projektor vidjeli starca s debelim naočalama i štapom u ruci ništa im nije bilo jasno.Profesor je objasnio da će umjesto literature za današnju temu imati razgovor s djedom..
Krenula su prva pitanja.
"Što ti je djeda danas najbitnije u životu, o čemu sanjaš"?-upita ga profesor otvarajući današnje predavanje.
"Probuditi se ujutro, oprati ruke i umiti se te pojesti komadić sudžuke i popiti rakijicu, otvoriti roletne i udahnuti svježe sunčano jutro".
***
A prije dvadeset godina?
"Da doživim poziv šefa i da mi kaže,evo stiglo je rješenje za penziju"..
***
"A prije četrdeset"!?-dobaci učenik iz prve klupe
"Tad sam sanjao dovršenje one vikendice u planini i auto koje konačno neću vozit na popravak svaki drugi dan".
***
"Kad smo već došli do četrdesete,ajmo na 60-tu"?-reče učenica iz zadnjeg reda nestrpljivim glasom.
Što ti je bilo bitno kad si imao 20 godina?
"He sinko, tada sam bio u čudnom, konfuznom razdoblju"-reče i uzdahnu promuklim treperavim glasom.
U to vrijeme nije bilo tehnike, ovakvih auta, u selu je bio jedan televizor,znalo je nekad na dnevnik doć po sto ljudi, kompjutor koji je svako malo danas na televiziji su imale samo najveće fabrike i on je jedva moga stati u štalu koliki je bio.Do polaska u vojsku niisam znao šta je piva..ašikovo sam za ovcama tu je bio centar svijeta..na ledini..
To je bilo doba kad mi je pokrivač bio nebo posuto zvjezdama, dobro jutro su mi poželile ovce koje sam čuvao, često sam znao pričat pticama i psima koji su me pratili. Čak su me proglasili zbog tog i čudakom..
Al znate djeco, u to vrijeme ja nisam puno sanjao... Ja sam živio svoje snove....A danas je to, nemojte se naći uvrijeđeni ali čini mi se nemoguće..
Malo ljudi danas razmišlja o snovima...malo ljudi sanja...a mizeran broj zapravo pokušava živjeti svoje snove"-reče djed i ustade polako i krenu ka vratima.
U nekoliko desetaka sekundi dok je pogurenim hramljavim hodom išao ka vratima u učionici je vladao muk. Nakon što je došao do vrata djed se okrenu i nasmija: "Sad me i većina od vas smatra sigurno senilnim čudakom. Ali djeco, mladosti moja, razmisite malo o ovim riječima..
Pokušajte sanjati..Ali i živjeti svoje snove..
Umjetnost zivljenja
Post je objavljen 23.06.2006. u 17:12 sati.