u visokom dvorcu mramorne su dvorane,
bile kao holovi velegradskih kolodvora,
zle maćehe svim tajnim potpeticama,
okrugle i hladne.
a četiri su krivca trčala kroz gomilu
tražeći mrak i bravu s ključem,
sobu s previše poljskih kreveta,
zgužvanih i praznih.
iza rasklimanih vrata u uskoj kupaonici
stajati smo mogli samo u četveroredu,
kao da su gležnjevi užetom spojeni, blizu,
zbijeni i zadihani.
ispod dovratka je onda upuzala traka svjetla,
tuđinski su glasovi pod svojim krevetima
pronašli naše torbe i letke i knjige,
krivokletne i opasne.
izšetali smo pored umornih ratnika,
preko pragova bez milosti,
na hodnike bez izlaza,
pomireni, izdani.
Post je objavljen 23.06.2006. u 17:06 sati.