Ja sam jedna od onih osoba koje se vrlo lako i zbog najmanjih sitnica bace u bad.
Moj najveći problem je što prelako počnem vjerovat ljudima i zbog toga se često i razočaram.
Ne znam da li je bolje biti potpuno siguran u nečije riječi ili ne vjerovati ništa jer ako vjeruješ previše onda se jako često razočaraš,a opet ako ne vjeruješ nikome onda će ti život uvijek biti jednak i monoton jer ćeš uvijek biti jednako raspoložen ali barem nećeš nikad doživjeti taj šugavi osjećaj kad se razočaraš u nekome!!!
Ful često se razočaram sama u sebi jer sam lakovjerna i jer se uvijek nadam nečemu što je najvjerojatnije nemoguće!!!
Život je ful zajeban!!!
Mrzim razdoblja svog života kad se ovako osjećam,voljela bi da postoji barem jedan dan u mom životu u kojem ja neću mislit na MUŠKI ROD koji je zajeban do jaja!!!