Evo za sve one koji nisu bili u Ciboni u nedjelju, a mogu slobodno pročitati i ovi koji su bili, da se malo potsjete. to je jedna kratka pričica:
Svećenik je išao kod jedne žene koja je bila na samrti, dati joj bolesničko pomazanje. Žena je živjela sama, bila je jako bolesna i jako siromašna. Ipak razgovorljiva, rekla je svećeniku puno toga, a između ostalog i to da je cijeli svoj život radila za jednu groficu. Jako su se voljele i međusobno poštivale. Isprva svećenik nije ništa o tome pitao, ali tada je ugledao na zidu iznad njezinog kreveta uramljen neki čudan, stari papir. Pitao je ženu što je to, a ona je odgovrila da joj je grofica, kada je umrla, ostavila nešto darova i taj papir. Žena je bila nepismena i nije nikada saznala što piše, ali ga je odlučila uramiti i staviti iznad svoga kreveta jer bi ju svaki put kad bi pogledala u taj papir, potsjetio na njezinu groficu. Tada je svećenik pitao može li on iz bližega pogledati što je to zapravo i ona mu je dozvolila. Jako se začudio kaka je vidio da je to oporuka kojom je grofica ostavila svo svoje imanje toj ženi. Tako je ona postala najbogatija žena na svijetu, a ipak je svoju starost proživila u siromaštvu jer nije pročitala što piše!!
Tako i mi, imamo Riječ Božju pred sobom svaki dan, a ne čitamo ju. Riječ Božja je naša oporuka, i zasigurno nećemo ostati sami i siromašni ako ju budemo pročitali. Ne smijemo biti nepismeni za Riječ Božju!!

Marina
Post je objavljen 23.06.2006. u 10:57 sati.