- Ali vrata nemaju kuću!, reče kibernetičar idiotu.
- Ne znam, nisam se još nikada vozio vlakom, odgovori idiot i nestane u šipražju.
U tom trenutku naš junak se probudio, zabrinut zbog čestih nelogičnosti kojima su u posljednje vrijeme bili ispunjeni njegovi snovi. Ustao je iz kreveta i krenuo po čašu vode, ali u tom trenutku opazi svoju ženu kako se priprema ispiti čašu otrova nepoznatog porijekla. U tome ju nije sprječavao jer je smatrao da se ne treba miješati u nečije poslove još u rano jutro. Ispivši čašu vode, pojeo je svoj zdravi doručak od žitarica i nekakvih vlaknastih supstanci. Još jednom se pogledao u zrcalo i shvatio da je zaboravio kravatu. Po povratku u sobu zatekao je svoju ženu kako ispija već drugu čašu otrova i silno se zabrinuo; kako to da još nije mrtva!? Odlučio je stvar uzeti u svoje ruke pa je tako zadavio svoju ženu. Nakon toga je išetao na ulicu i zapalio cigaretu. No tu se dogodila ona čudna stvar u cijeloj priči. Zapalivši cigaretu, zrakom su se počeli širiti neobični zvukovi iz kojih je sve jasnije razabirao prijeteće riječi. Bio je to dim iz cigarete.
Post je objavljen 23.06.2006. u 10:45 sati.