Ušao je u moj život gotovo nečujno
Onako poseban, topao, mio i drag.
Zaogrnuo me koprenom svoje ljubavi
I u meni ostavio neizbrisiv trag.
Poklonio mi je zajednička svitanja
I toplinu svoga tijela što plamti i pali.
Plamen strasti je u meni probudio
I pružio mi sve što mi drugi nisu dali.
Poklonio mi se srcem, iskreno i nježno,
Sa njegovih usana ljubav sam pila.
U njegovom naručju nestajala opijena
I u životu njegovom najvoljenija bila.
Prepustila sam mu se, darovala sebe,
Imao je moje srce, dušu i moje tijelo.
Nisam ni bila svjesna jačine emocija,
A već sam mu poklonila svoje biće cijelo.
Volim li ga, ne znam da li je to ljubav,
Nikad je nisam na ovaj način osjetila?
Samo znam da sam svaku svoju misao,
Pa i ovu pjesmu samo njemu posvetila.